BH Magazin

Kako da pišem o cvijeću, dok nas lažu i kradu?

Nedjelja, 24 Januar 2010 19:35

Znam, već je i suviše dosadno i zamorno čitati i slušati o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. A pogotovo čitati i slušati o istupima, postupcima i izjavama premijera banjalučke republike. I sam sebi ponekad postanem dosadan i počinjem si ličiti na senilnog starca koji u svakoj prilici ima potrebu govoriti o istoj stvari, i neprestano ponavljati iste priče o istim ljudima.


Pa se tako možda, iz ovih, kao i ranije napisanih redova, može steći dojam da sam ja, tačnije onaj koji piše ove redove, lično frustriran likom i djelom ovog monstruma na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Međutim, svi se mi trebamo dobro zapitati da li smo i koliko smo frustrirani, kako Miloradom Dodikom, tako i svim drugim političkim monstrumima koji opsjedaju javni prostor ove zemlje?

U tom slučaju kao logičan se nameće odgovor da je neophodno, pa koliko god to izgledalo frustrirajuće, neprestano govoriti i pisati o enormnoj količini gluposti i ludila kojim smo svakodnevno bombardovani od strane vladajuće kriminalizirano- nacionalističke političke oligarhije. Svaki drugi pristup, odnosno svako bježanje od učmale svakodnevnice i svako izbjegavanje direktnog govorenja o našim stvarnim problemima bila bi izdaja posla kojim se bavimo. Tačnije, podilaženje političkim moćnicima kao i šutanje o svemu onome što se dešava na političkoj sceni BiH predstavlja akademsko-intelektualnu prostituciju, i potpuno poražavanje nekih osnovnih etičkih i moralnih principa. Tako da ću se ovdje, iz tog razloga, rukovoditi maksimom književnika Vladimira Pištala, iznesene u jednom intervjuu tokom rata na prostorima bivše Jugoslavije, koji kaže: "Kako da pjevam o cvijeću, dok napolju kolju ljude". S tim što bi se ovdje ova Pištalova maksima mogla parafrazirati, te bi se moglo reći: "Kako da pišem o cvijeću, dok nas lažu i kradu", pa ću zato bez dileme i dalje pisati o onima što nas lažu i kradu, a ne o proljeću i cvijeću.

Da je ono što sam konstatovao u svojoj ranijoj kolumni potpuno tačno, odnosno, da je potpuno tačno da Milorad Dodik svakim danom sve više liči na Don Kihota, te na političara samoubicu, na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, odnosno da njegovo ludilo svakim danom nezaustavljivo raste, i da on u svojim šizofreno/paranoičnim napadima potpuno gubi vezu sa zdravim razumom, te da pritom ne bira sredstva koja će upotrijebiti da bi ostvario svoje naume, dalo se vidjeti iz jedne od njegovih posljednjih izjava, a koja se odnosi na vanredne izbora za načelnika Bileće. Premijer Dodik očito sve nesigurniji u svoju politiku, sa sve većim stepenom ludila u glavi, te sve uplašeniji od svog, sada već sve izvjesnijeg pada, nemilosrdno maršira preko svega što mu se nađe na putu. Strahujući da bi njegov kandidat za načelnika ovog malog hercegovačkog gradića mogao biti poražen na vanrednim izborima Dodik u stilu velikih diktatora jasno i nedvojbeno stanovnicima Bileće poručuje: "Ako ne glasate za SNSD crno vam se piše".

Ovakvim svojim, opet ćemo naglasiti, militarističkim istupom Milorad Dodik samo potvrđuje da on nije ništa drugo nego kriminalizirani totalitaristički svevladar bosanskohercegovačkog entiteta zvanog Republika Srpska. Ovaj parapsihološki politički slučaj je prvo svojom desetogodišnjom centralističkom politikom opustošio sve što je bilo vrijedno u onome što se danas zove istočni dio Republike Srpske,a zatim je svojom ucjenjivačkom politikom počeo potpuno da unazađuje i osiromašuje ove krajeve. Tako da je današnja slika, kao i ekonomska situacija gradova ovog dijela RS-a potpuno katastrofalna. Stanovnici ovih krajeva žive na rubu egzistencije, imamo sve veći postotak iseljavanja mladog stanovništva sa tih područja, a i ono mladih što ostane u većini slučajeva nemaju nikavih mogućnosti, niti da se zaposle niti da ostvare bilo kakve svoje ideje. Takođe, mnoštvo mladih u tako razorenim sredinama kao jedini način prevazilaženja situacije u kojoj se nalaze vide bjeg u neke imaginarne svjetove, pa se lako može doći do saznanja da je u takvim sredinama mnoštvo onih koji posežu za raznim opojnim drogama i alkoholom. A to je nažalost potpuno logično i razumljivo kada se uzme u obzir da nemaju svi očeve koji bi im odobravali milionske kredite za privatne biznise.

Na kraju, ako Milorad Dodik nastavi na ovakavo brutalan način da tlači i ponižava sve što nije spremno pred njim padati na koljena, i podanički se klanjati njegovom ludilu, onda je jedino rješenje da se u Republici Srpskoj zaista desi referendum. Međutim, ne referendum o eventualnoj nezavisnosti RS-a, već referendum na kome bi se građani istočnog dijela ovog bh. entiteta izjašnjavali da li žele ostati u sastavu Dodikove banjalučke republike ili ne. U tom slučaju bi smo dobili troentitetsku BiH, sa novim entitetom koji bi nosio naziv Istočna Republika. Odrednica Srpska pritome bi u Dodikovom stilu bila izostavljena.
(BLIN)