BH Magazin

U svojim noćnim lutanjima gradom Sarajevom prije par dana završih u stanu prijatelja mog prijatelja gdje se okupila većinom mlađa ekipica alternativne raje starosti cirka dvadesetak godina, ona čudna djeca koja danas i dalje uživaju u rock'n'rollu. Bilo je tu i nas malo starijih, svi smo sjedili zajedno, pričali o raznim temama i ako ništa, bar se pokušali razumjeti jer je razlika između nekoga ko ima dvadeset i dvadeset i četiri danas i više nego drastična.

Tako smo naravno, kao sva tradicionalno politikom opterećena djeca ove kvazi-države, došli na temu glasanja i nakon što sam shvatio da SVI iz tog kruga (a bilo nas je desetak!) ako i izađu na izbore, uradit će to da ponište svoj listić, osjećao sam se malo nelagodno. Jer ipak to nisu glupi klinci, nimalo glupi. Možda malo pogubljeni u ovom očaju, ali i ja sam sam takav, snalazim se zahvaljujući malo većem iskustvu. Problem sa tim klincima je taj što su skoro svi više nego odlični studenti (neki od njih na takozvanim dekanovim listama!) i što će kad shvate da ih ovdje niko ne želi poderati đonove samo da se ispare... a onda će im najvjerovatnije objaviti sliku na naslovnici Dnevnog Avaza sa standardnim avazovskim patriotskim tepanjem ala "Naš Bosanac i Hercegovac u dalekom svijetu...".

Našu sumornu priču prekinula je slatka djevojka od nekih dvadesetak godina, izgledom, ponašanjem i govorom sasvim običan član radničke srednje klase i upravo zato mi ne pada na pamet navoditi kako se zove ni za koga radi jer shvatam kako je danas teško doći do bilo kakvog novca. Kad bi odavanjem njenog identiteta uspio nešto promjeniti (molim vas, bez moralisanja i gluposti tipa tvoj glas mijenja stvari), rekao bih sve što znam o njoj, ali jednostavno neću. Ovo o čemu namjeravam pisati je državni propust i ako je djevojka pronašla način da eksploatiše rupu u zakonu u državi koja joj ne pruža ništa, be my guest, što bi Ameri rekli.

Uglavnom, naša junakinja prekinu priču sa zanimljivom ponudom, a to je da prodamo svoje glasove. Mene je veoma zainteresirala ta priča, čuo sam već ranije priče o kupovini glasova, ali nikad nisam došao ovako blizu izvora, te sam novinarsko-šupačkim metodama izvlačenja podataka došao do sljedećeg...

Djevojka radi za jednu nacionalno neobojenu stranku. Doduše, to je veoma rastezljiv pojam, danas baš nije popularno javno reći da si nacionalista i da zastupaš samo svoj tor jer su ti potrebne i druge ovce kako bi zaradio platu od 6000 maraka. Uglavnom, da ne dužim, ta stranka je nenacionalna partija koja se ipak nada nacionalnih glasovima. U prostorijama te stranke u Sarajevu moguće je doći i tražiti posao skauta glasača, tj. kupca glasova. Javno, legitimno i otvoreno.

Naša junakinja je kupac glasova. Kako to funkcioniše? Kad se nađe sa potencijalnim prodavačem, obavještava ga da njegov/njen glas košta stotinu (100) konvertibilnih maraka, te da će biti plaćen na sljedeći način - prvo mora kupcu / skautu predati lične podatke kao što su ime, prezime, adresa stanovanja, JMBG, broj lične karte i broj telefona, tj. sve podatke dovoljne da vas prate unazad do datuma kad su mama i tata radili điđi-miđi i začeli prodavača.. Kad ode na glasačko mjesto, glasa za stranku koja je kupila glas te kad glasovi budu prebrojani, ako je broj glasova na području jedne opštine jednak broju imena koje je kupac, tj. skaut stranke donio u stranački odbor, onda se prodavači zovu i u roku od mjesec dana od završetka glasanja im se na ruke isplaćuje 100 KM.

Kako zarađuje naš kupac, tj. djevojka iz ove priče? Za svako ime koje se podudara sa glasom sa određene opštine, djevojka dobija 20 KM.

***

Malo sam istraživao temu i došao sam do zapanujućih činjenica. Navodno, ovaj način kupovine glasova je staromodan, sad postoji sasvim novi, pazite sad - na glasačkom mjestu stoji skaut stranke, tj. kupac glasova, tj. ova djevojka. Kada glasač, odnosno prodavač glasa dođe, od nje pokupi glasački listić sa već ispunjenim glasačkim poljima. Onda glasač ulazi na glasačko mjesto, zadužuje po pravilniku prazan glasački listić, ide u kabinu, NE ISPUNJAVA GLASAČKI LISTIĆ KOJI JE ZADUŽIO, već ga skriva u džep i ubacuje onaj popunjeni sa početka priče. Na izlazu prazan glasački listić predaje skautu koja ga opet popunjava za sljedećeg prodavača glasova.

***

Bilo kako bilo, sama činjenica da sam sjedio u istoj prostoriji sa nekim ko legitimno radi za stranku i da je u Bosni i Hercegovini dozvoljena kupovina i prodaja glasova je apsolutni nonsens i sam po sebi ove izbore treba poništiti. Svidjelo se to nama ili ne, većina penzionera (a i ja sam u iskušenju!) koji nemaju marke u džepu (kao ni ja, trenutno imam marku i dvadeset i pet feninga!) rado će prodati glas za sto maraka jer tih sto maraka je pun frižider (prve dvije police), a predizborna obećanja, GARANTOVANO I DOKAZANO, nikoga u BiH nisu nahranila.

S druge strane, zapitajmo se šta radi CIK? Kako je moguće da predstavnici neke stranke dođu do izbornih listića? Ako je druga priča istinita, a potrudit ću se da istražim, CIK je maloumna organizacija bez repa i glave kojoj je malverzacije dešavaju na njihovom terenu. I zašto im onda vjerovati bilo šta? Sjetimo se afere sa Amos Grafom i PCU-om, dvije firme koje su se žestoko borile za štampanje listića. Kako vjerovati CIK-u da je sve odrađeno kako treba i da je sve savršeno praćeno ako baš na izbornom mjestu može stajati neko ko dijeli listiće i uzima iste? Kako vjerovati da su baš svi izborni listići na glasačkim mjestima, a ne u nečijim džepovima?

Izbori u BiH su prepuni rupa, kandidati su isti stari kriminalci koji su vas pljačkali i ubijali, a sad je i kapitalizam uzeo maha. Nema mi druge, valja kakav privatluk pokrenuti...

Ono puno važnije, ono što ću i boldirati je današnji datum, tj. druga godišnjica od smrti legende ne samo hrvatske već regionalne i svjetske muzičke scene, Dine Dvornika. Dino je bio i ostao pojam za dobru zikaču, bili vi metalac, panker, reper, fanker. Dobar zvuk je dobar zvuk. Kad na to dodaš da je Dino bio i dobar čova, čovjek sa vrha i sa dna, dakle neko ko je živio i preživio sve svoje demone i pretočio ih u ritam, ne možeš, a da mu ne odaš počast. Nadam se da Bogovi drmaju dupeta negdje gore ili dole, jer Dino nastavlja zadavati!