BH Magazin

''Piši. Poezija oslobađa, kida okove i pomijera granice. Poezija je obredni ritual svakog tragača, bilo da je čitaju, pišu ili, samo, naslućuju. Zato piši.''


Druži se sa sobom, a kad ti sebe ponestane zvoni u pomoć Erato i Kaliope. One su dovoljne da te izvoru vrate. I zagrabi, koliko možeš podnijeti. Zagrabi sa obje ruke.
Budi riba. Plivaj ka određenom cilju, i prije nego ga dodirneš pusti da te struja odnese daleko. Iziđi iz vode i postani lipa. Listaj proljećima, cvjetaj ljetima, presvlači se jesenima, ogoli se zimama. Hlad ne pravi, jer hlad je za umorne. Ti si puna života, jer te svugdje ima.
Budi i tigar, što tragove ostavlja po snijegu Sibira. Kandže oštri od koru jabukinog drveta, zube od korijenje kukuruza. Izoštri vid, pojačaj sluh. Puštaj glasove i mijenjaj se.
Samo, nikad i ne pokušavaj biti neko drugi. To je smrtonosna zabluda, pad je ubitačan i neminovan. Budi ti, iako tijelo mijenjaš, kosu bojiš, a ruke sputavaš. Budi ti.
Polako odvajaj se od materije. Napusti tijelo i daj se vjetrima. Duh uzvisi do oblaka. I ne boj se. Vrpca koja te veže sa stvarnošću je čvrsta i postojana. I sve je jača što se više odvajaš.
Ne obaziri se na pohvale i tapšanja. Utihnut će čim se pojavi pogrešna riječ ili misao. Zgazit će te i utabati u blatu anonimnih drznika.
Pjesma je najbolja kad ti se učini da nije dovoljna. Svoje pjesme, uvijek, posmatraj kao dio života. Kao nešto živo i nesalomivo. Ti si u njima, a one su u tebi. Dopunjujete se i širite kao krugovi na vodi. U nedogled sve do konačnosti.
Njeguj riječi. Riječi su moćne, a nježne. Jake, a krhke. Rađaju i ubijaju. Nakon te smrti sve izgleda kao igra. Igraj se.
Ne ulaguj rimama ni vremenu ni ljudima. Prepusti se oblikovanju osjećanja, pogleda i osluhivanja. Oblikuj se pisanjem, oslobodi se logosa.
Poezija je mitska komunikacija mislima, daleko prije govora.  Kule Babilona su na temeljima predanja počivale, a pjesnici u sjeni im umirali. Da bi se rodili kao ptice ognjene, naslućene i predskazane. Jer, pjesnike vodi osjećaj i potreba za disanjem.
Diši pjesmama.
Nađi u sebi druga, pa makar to i bila sjena ili lik u ogledalu. Samo nađi i pusti da te vodi do zaboravljenih razloga bivanja.
Nikad se ne pravdaj niti izvinjavaj. Zahvali roditeljima na razvijanju dara, na ponuđenim knjigama, vremenu u kom si čitala. Zahvali se i objelodani da si ti ti, pa makar bila i ne prihvaćena ili nedovoljna.
Zahvali se djetinstvu i druženjima. Kaljenju po stazama odrastanja, prvim suzama i radostima.
Zahvali se zrenju i podvizima. Platonskoj ljubavi i uzbuđenjim čulima.
Vodi ljubav riječima, proglašavaj ratove, započinji putovanja. Prepusti se nedaćama i blagodatima. Budi rasteziva, a nepokolebiva.
Ne čekaj na podršku, jer ako je dočekaš nećeš znati koliko je iskrena i stvarna. Pitat ćeš se da li je samo formalna. Pitanja  ti oduzimaju vrijeme i energiju, jer odgovora nema sve dok ih sebi postavljaš.
Teci planinskim procijepima, poljima i kamenjarom. Svugdje se uvuci i sve dotakni. Nema pravila dok ne osjetiš. Osjeti i ne zaboravljaj.
Upamti;
Izbrisanom je suđeno da podjseća na prazninu, zapisanom da se ureže u pamćenje.
Izgubljenom da se umori tragajući, a pronađenom da se zadovolji sudbinom.Nesretnom je suđeno da bude opjevan, a sretnom da pjeva.
Biraj šta ćeš biti, ali pazi! Odaberi prvo sebe, pa onda uloge uvježbavaj.
I piši da bi zapisana ostala.