BH Magazin

Na žalost, samo se sjećam. Sjećam se mirisa iz prošlosti. Miris šume, zemlje poslije kiše, miris vode, ciklama, gljiva....Odavno ne osjećam nikakve mirise koji bi izazvali osjećaj ugode. Imam 56 godina. Zašto to pominjem. Pa zbog mirisa, naravno. Miris lopte u "Jugoplastici", miris lutke, gumene lutke, miris salveta, miris šibice i zapaljene cigarete, miris kreme za cipele, kafe koja se prži u rerni... Nekad mi se čini da je život bio satkan od mirisa i boja. Čak i sjećanja imaju svoje boje. Ne volim i ne želim ovu Bjelašnicu koja je Naša, niti Trebević koji je Njihov. Moje Bjelašnice više nema.

Neće je nikada ni biti. Izgubila je miris. Dok smo se kretali kroz sela prema planini seljaci su već od kuće vikali: "Dobar dan!" I "Hoćete li kisela mlijeka?" Niko te za ime nije pitao. Sad bi rekli : "Kako ste?" Išla sam na Bjelašnicu i Igman kao planinar. "Osvajali" smo vrhove sa ruksacima na leđima, koji su bili, skoro, pa veći od mene i sestre. A zemlja je mirisala. Ne želim ni Trebević! Pa neka ga i "osposobe," za mene ne postoji. Nema miris. Nema "Dobrih voda", "Prvog šumara", nema pjesme i gitare i gljiva nabodenih na štap koje smo pekli pred planinarskim domom na Vrhu.
Kao juče : Trebević je bio GORE, mi smo bili DOLE... ne želim ga. Nema miris, (sem baruta.)

Znaju li naši ministri kulture i obrazovanja da je moja generacija "IZMISLILA KULTURU". Prve opere, operete, drame...kao djeca smo slušali i gledali u istom ovom Narodnom pozorištu po kom se sada crvenim tepihom gibaju svakog ljeta filmske dive i gospari "Sarajevo film festivala."
Generacije maturanata i diplomaca prošle su dvoranama Doma mladih Skenderija i Domom JNA (sada Dom ljiljana).
Da sjećanja imaju mirise.
Znaju li oni što dođoše da je Sarajevo imalo svoje mirise i boje. Poslije kina išlo se na korzo ili u Gril na kobasice. Bilo je Grilova sa kobasicama i nikada sa natpisom - Garant bez svinjetine -. Ko je jeo jeo je, a ko nije znao je sam da pita. Nije trebala garancija.

Prije nego mi dođe vakat "da putujem bez povratka" željela bih opet da osjetim one mirise.

Da osjetim MIRIS KIŠE NA BALKANU.
Zašto ih nema, zašto nema mirisa, boje su izgubile smisao, zašto nema topline i jednostavnosti?
Nije do prirode.
Do ljudi je. Ignorisali su i ignorišu prirodu.
Pokidali veze.
U ime..... ČEGA???
Insan može biti hajvan, ali hajvan ne može biti insan (blago njemu!)

Autor: Sonja Gabrišek-Jelić, Internovine.com