BH Magazin

Dejton nije prolazna  faza, već agonija i tragedija. Tragična fraza 'demokratskog načina' prevođenja (ove) države i njenih naroda žednih preko vode, koja se historijski događa u momentima neodgovornosti prema sebi i državi, zbog nacionalizma i pojedinačnog interesa iz vida se gube opšti interesi i opšte dobro. O gubitnicima, malo je mjesta. Previše je toga. Krivci su oni, koji imaju najviše interesa i koristi od ovako uređenog 'mirovnog sporazuma'?

Navodno, cilj 'mirovnog sporazuma'  bilo je zaustavljanje ratnih dejstava, što se primarno postiglo. Ipak, zbog sveopšteg 'držanja' međunarodnih subjekata, koji istrajavaju na nepromjenjivosti istog, državi i narodu Bosne i Hercegovine nanijete su neprocjenjive štete i gubici.

Ako se rat i zaustavlja, koji je razlog stavljanja legalnog Ustava zemlje van snage, priznavanja agresora i okupiranog područja na tlu države koja je članica Ujedinjenih nacija i punovpravna članica međunarodne zajednice?

Do danas, nema opravdanih odgovora od strane međunarodne zajednice koja, zbog svog dvoličnog djelovanja i nefleksibilnosti optužuje sve druge osim sebe. Zbog neuspjeha Dejtonskog sporazuma i nemogućnosti funkcionisanja države, on postaje luđačka košulja i okov.

Uvođenjem embarga n apočetku agresije, državi se uskraćuje osnovno pravo pomoći i pravo na odbranu u slučaju napada i agresije, što se i dogodilo. Sve upućuje na veliki broj nelogičnosti u kojima jedino ima logike, ukoliko se željelo nauditi Bosni i Hercegovini, što se aktivnim i pasivnim mjerama i ponašanjem u punoj mjeri i učinilo. Posljedice takvog djelovanja su vidljive i danas.

Moralna pouka Dejtonskog mirovnog sporazuma, obzirom da se radi o nadasve pravno upućenim i obrazovanim osobama: jabuka sumnjive vrijednosti nije se smjela uzimati iz tuđih ruku.

Pravna zaštita i pomoć osoba visoko priznatih u međunarodnom pravu glatko je odbijena, a cijeli slučaj upućuje na namjere sprovođenja i potpisivanja sporazuma, koji nikada nije dobio širu podršku narodnih masa, niti je bio ili prošao njihovu konačnu verifikaciju.

Dejtonski Ustav je time 'oktroisani ustav', narodu BiH natureni Ustav!

Osim teških 'propusta', koji su interno gledajući i unitrašnji problem države, na primjeru Dejtonskog sporazuma, na ispitu demokratičnosti, prava i moralnih načela, pada većina država međunarodne zajednice. Posebno one, koje se u svijetu prikazuju u najljepšem svjetlu  kvaliteta po pitanju demokratičnosti, civilizacijskih dostignuća, prava, tolerantnosti i mnogo čega drugog, što ostavlja veoma ružnu sliku o sebi, od koje se neće tako brzo oporaviti.

U pravu je g. Ćazim Sadiković kada kaže da "država BiH nije bila miljenik tvoraca Dejtonskog sporazuma". Po njegovim riječima, nije teško doći do ovakvog zaključka kad se zna da država BiH ničim nije izazvala rat, ništa nije uradila protiv postojećeg mira i ništa nije uradila što bi bilo suprotno svemu onome što je održanje stabilnosti na zapadnom Balkanu.

Dejtonski sporazum pokazuje, da je proveden s namjerom nanošenja štete Republici Bosni i Hercegovini, ma od koga ona postajala ili dolazila, na što ukazuje više momenata, od kojih je ključno više njih.

Jedan od njih je i taj, da se Dejtonski mirovni sporazum aktivira u momentu kada dolazi do preokreta na terenu, u korist Armije R BiH.

Priznavanjem entiteta kao države, kao što je slučaj sa  'Republikom Srpskom', za što je tobože više puta naglašen propust (Holbrook), čime je definitivno legealizovan genocid, progon i mnogi drugi zločini protiv čovječnosti, gdje dobrim dijelom međunarodna zajednica snosi odgovornost.

Pojedine zemlje do danas nisu u stanju da speru krivicu i krvave ruke na suđenju u den Haagu, o čemu će vjerovatno biti govora sve dok se pitanje zemalja odgovornih za nesprečavanje agresije konačno ne riješi. Tu su i one države, čiji je zadatak bila zaštita civila, dok su isti odvođeni pred njihovim očima (očima snaga UN), na strijeljanje. Sve upućuje da se znalo šta predstoji, ali se nisu preduzele mjere da se genocid spriječi.

Licimjerno nazivanje agresije građanskim ratom, samo je pokušaj bijega od odgovornost mnogih subjekata. Na kraju, agresija i cijela tragedija jednog naroda pokušava se prikazati tragičnim sukobom, mada je odnos i pravci kretanja agresorskih snaga kao i država na koju je izvršena agresija svima dobro poznat, u najgorem slučaju, u vrijeme otkrivanja tragedije  i stravičnih slika izgladnjelog naroda iza žica koncentracionih logora.

U beskonačnoj listi momenata tu je i ukidanje legalnog Ustava R BiH iza kojeg stoji logično pitanje, ako se jednoj zemlji htjelo pomoći, 'zašto se gaze' univerzalni demokratski principi?!

Dejstonski sporazum, kao što je i naglašeno, ne priznaje kategoriju naroda: „to je prosto šokantno da Ustav ne sadrži pojam narod, a kad nema naroda u Ustavu, znači nema ni demokratije, jer šta je demokratija bez demosa, šta je demokratija bez naroda, šta je država bez naroda. Ništa“, kako naglašava i g. Sadiković.

Sve ovo ukazuje na negiranje obaveza, odgovornosti i okretanja glave subjekata međunarodne zajednice te prikazivanju agresije i zločinaca u drugom svjetlu. (Treba li pominjati propuštanje, prevoz naoružanja, mudžahedina, beskorisne opreme, neispravnih tenkova..u vrijeme embarga?!)

Moguće da tu leže odgovor ina pitanja i ključevi mogućih rješenja, ukoliko ne ostanu krvavi tragovi djelovanja službi, čiji izvještaji doprinose za mnoge, neshvatljivim potezima pomenutih subjekata u vodama međunarodne politike.

Svakog dana dolazi do novih saznanja koja pokazuju širinu odgovornosti koja se ne zadržava u granicama, ne samo jedne, već više zemalja Balkana.

Od 'ustrajnosti na nepromjenljivosti' Dejtonskog sporazuma do danas, međunarodna zajednica je sve više uvjerena, da je došlo vrijeme promijena. Ostaje da se učini prvi korak i on ide preko RS.

RS je nastala voljom međunarodne zajednice (ili 'greškom' kako je naziva Hoolbrook).

RS je nastala silom, silom jedino može i nestati!

Na drugoj strani, Republika Bosna i Hercegovina je trajna kategorija koju će na svojim plećima iznijeti njen većinski narod, koji ne može vječno da se negira kao da ne postoji. U rukama mnogih počiva primjerak Bosanskog Ustava iz 1910. godine zasnovan na 'piramidalnoj ustavnosti' kojom su bila i ostala zagarantovana minimalna osnovna ustavna prava naroda.

Dejtonski ustav to nema i prvi korak je vraćanje legalnog Ustava Republike Bosne i Hercegovine njenim narodima i narodnostima koji im garantuje  sva njihova prava.

Vrijeme tumačenja Dejtonskog sporazuma je iza nas.

Bosno i Hercegovino, sretan Ti  Dan Republike!

Hamdo  Čamo

21. novembar. 2011