BH Magazin

Doktor BENJAMIN ĐULBEGOVIĆ, Sarajlija koji više od trideset godina živi na zapadu, prošlog je mjeseca uvršten u povlaštenu elitu najboljih ljekara u Sjedinjenim Američkim Državama; u ekskluzivnom razgovoru sa novinarom „SB“, doktor Đulbegović, jedan od vodećih svjetskih onkologa i hematologa, govori o svojoj karijeri i objašnjava zašto je pravilna i tačna dijagnoza najvažnija u procesu liječenja kao i šta njegove kolege iz Bosne i Hercegovine mogu naučiti iz njegovih naučnih radova

Ime i karijera doktora Benjamina Đulbegovića, svjetski čuvenog onkologa i hematologa, Sarajlije, profesora na Univerzitetu u američkoj državi Florida, još je jedan u nizu dokaza o fenomenu bosanskohercegovačkih liječnika koji su napravili impresivne karijere u inozemstvu i stekli svjetsku reputaciju. Krajem oktobra ove godine doktor Đulbegović je, zajedno sa još nekoliko svojih kolega sa Univerziteta Južna Florida, uvršten na listu najboljih američkih doktora, koju svake godine objavljuje U.S. News & World Report. Uvršten je u birano društvo među jedan posto top američkih doktora.

MEDICINA JE EGZAKTNA NAUKA

Benjamin Đulbegović nije tipična bh. ratna priča o uspjehu nakon izbjeglištva. Ovaj Sarajlija u inozemstvu je već više od 30 godina. Radio je najprije u Engleskoj, a zatim u Sjedinjenim Američkim Državama. „Otišao sam davno iz Sarajeva, bio je to neki normalan razvojni put za liječnika. Nakon Engleske, prvo sam živio u Kentuckyju, a onda sam prije dvanaest godina stigao na Floridu.“

Doktor Đulbegović živi i radi u Tampi, bazi njegovog istraživačkog rada u oblasti hematologije i onkologije. Svijet za njega zna zbog dostignuća u oblasti koja je kod nas poprilično nepoznata. Pojednostavljeno rečeno, radi na načinu na koji se mogućnost pogrešnog dijagnosticiranja i donošenja ključnih odluka kada je u pitanju tretman pacijenta, svodi na minimum. „Morate znati da je 30 do 50 procenata odluka koje doktori donose kada je u pitanju dijagnoza ili terapije potpuno pogrešno ili nepotrebno“, kaže na početku razgovora za „SB“ Đulbegović. „Medicina je bazirana na nauci, radi se o fundamentalnoj disciplini koja ima naučnu empirijsku podlogu. Ono čime se bavim jeste polje medicine u kojem se donose ključne odluke za liječenje u uslovima nesigurnosti liječnika. Postoje dva aspekta brige za pacijenta, jedan je imati pristup najboljim naučnim medicinskim informacijama (evidence), drugi je odlučivanje (decision-making) sa ciljem optimaliziranja dobrih i loših aspekata medicinskih intervencija (benefit/risk analysis). Sve se svodi na jedno pitanje: šta je racionalno odlučivanje? A da biste mogli racionalno odlučiti da li je potrebna neka terapija ili dijagnostički test, morate imati solidnu empirijsku podlogu baziranu na rigoroznim naučnim studijama a ne na nekontroliranom iskustvu individualnog doktora (anectodal evidence)...“

Veliki broj pogrešnih dijagnoza i nepotrebnih medicinskih tretmana umnogome je poskupio troškove liječenja. U Sjedinjenim Državama svaki šesti dolar, kako pojašnjava doktor Đulbegović, troši se na zdravstvenu zaštitu. Stoga su američki stručnjaci, a Đulbegović spada u sami vrh medicinske nauke, pokrenuli potpuno novi pravac u medicini (evidence-based medicine) koji pokušava promijeniti praksu i edukaciju doktora. Đulbegović je autor više od 200 studija i dvije knjige. Reasoning and Decision-Making in Hematology je 1993. proglašena knjigom godine i vjerovatno je prva stručna knjiga koja je posvećenu gradu i ljudima Sarajeva.

„Iako to možda izgleda komplikovano i maglovito, cilj je jednostavan. Da se sazna šta da se, u stvari, radi, šta je efikasno, šta efektivno u medicini. I mislim da je to veoma važno, bitno je prije svega zbog pacijenta koji mora dobiti adekvatnu terapiju, da ishodi te terapije budu odgovarajući. Znate da je cijeli svijet u velikoj ekonomskoj krizi. U Americi je ocijenjeno kako je kriza velikim dijelom nastala zbog rasta troškova liječenja. Oko 17 posto američkog GDP-a ide na liječenje. Troši se ogroman novac na zdravstvo i takav način poslovanja podriva ekonomiju. Podriva se ekonomsko zdravlje svakog društva“, pojašnjava Đulbegović. „To, međutim, ne bi bio veliki problem da su ishodi liječenja pozitivniji, da ljudi bolje i dulje žive. Međutim, imate situaciju da su mnoge terapije nepotrebne a isto tako u Americi svake godine oko 100 hiljada ljudi umire zbog grešaka liječnika. Najverovatnije da se isto, ili gore, dešava i u drugim zemljama uključujući BiH. Problem je što je mali broj zemalja svjestan ovih problema, te nemaju nikakvu dokumentaciju o medicinskoj grešci. Bilo bi divno ako ovaj intervju u Slobodnoj Bosni može inicirati sistematski pristup skupljanja statističkih podataka o medicinskoj grešci i pogrešnom liječenju u BiH. Nakon toga, korektivne mjere bi se mogle uvesti da se broj grešaka smanji i ishodi liječenja pacijenata poboljšaju.“

Ono što je u američkom, ali i zdravstvu ostatka svijeta, zabrinjavajuće jeste povećanje fragmentacije zdravstvene usluge. Ono što je jedan doktor mogao da riješi prije 10 ili 15 godina, sada često rješava, u kontekstu multidisciplinarnih, specijalističkih pregleda, pet ili deset različitih doktora, što komplicira i poskupljuje proces liječenja. Svojim istraživanjem Đulbegović želi razviti proces koji će dovesti do toga da se optimizira i standardizuje proces medicinskog odlučivanja, što bi trebalo biti poboljšanje za pacijente. „Neke procjene ukazuju kako je ključni uzrok smrtnosti nepravilno donošenje odluka. Ne treba to shvatiti kao moj direktni atak na bilo koga lično, to su generalno greške doktora ili pacijenta. Slab proces odlučivanja je jedan od glavnih problema koje viđamo danas u kliničkoj medicini. To ne znači da je medicina prije bila bolja, a sada je gora. Obratno je, medicina je puno naprednija i bolja danas, sada smo samo više svjesni problema koje susrećemo.“

SURADNJA JE TEMELJ DANAŠNJE MEDICINE

Studije koje su rađene na ovu temu, a tiču se determinanti američkog zdravstva, privukli su iznimnu pažnju kako akademskih krugova, tako i tamošnjih medija. Ključ ovakvih istraživanja je sinteza informacija dobijenih istraživanjima i njihovo cjelovito objavljivanje. „Morate izbjeći selektivno prikazivanje informacija. Zbog takvog načina prezentiranja informacija se dešavaju politički lomovi, medicina ima isti problem“, priča Đulbegović. Nikada kao danas nije bilo lakše doći do informacije, zahvaljujući internetu i njegovim pretraživačima, no u moru informacija, kaže Đulbegović, teško je pronaći onu koja nije pogrešna ili adekvatna. Stoga su rezultati njegovih studija bili razlogom zbog kojeg je nagrađen prestižnom Thomas C. Chalmers nagradom, koju dodjeljuje cijenjena Cochrane Collaboration. Njegovi radovi uvršteni su i u James Lind Library, instituciju koja prikuplja podatke o kliničkim pokusima u svijetu. Dr. Đulbegović je prvi naučnik koji je u nju uvršten u 21. stoljeću.„Dva puta sam dobio nagradu od Cochrane Collaboration (Thomas C. Chalmers Award) i vrlo sam ponosan na to jer se radi o vrlo uglednoj organizaciji koja je posvećena kreiranju najpouzdanijih medicinskih informacija na bazi sinteze cijelovitih informacija (evidence) o datoj medicinskoj intervenciji. Cochrane Collaboration je ugledna međunarodna organizaciji čiji je cilj informirati i pomagati ljudima kod donošenja odluka o zdravstvenoj zaštiti.“

Pored ostalog, cilj organizacije je ujediniti liječnike i pacijente kako bi zajednički pronašli odgovore na otvorena pitanja u medicini. Uključivanje pacijenata i javnosti u sve faze izrade medicinskih studija osigurava da se medicinske studije bave doista važnim problemima za čovjeka, a ne isključivo interesima farmaceutske industrije ili medicinske tehnologije. „Cochrane collaboration je vodeća institucija koja promovira i prezentira suradnju ljudi u svijetu, stručnjaka koji razvijaju sistematske analize o efektima zdravstvenih intervencija. Ove analize se pohranjaju u elektronsku bazu podataka (Cochrane Library) kojoj se može pristupiti preko interneta. To je najpouzdanija baza podataka koja danas postoji u svijetu i do kojih danas možete doći. Ne zaboravite da je većina medicinskih informacija pogrešna, ili su pod uticajem komercijalnih interesa. Doktori, pacijenti, ljudi koje vode javno zdravstvo itd. moraju se oslanjati na pouzdane podatke ako će da naprave korektnu odluku. Nažalost, puno je lakše doći do pogrešne nego do korektne informacije“, kaže Đulbegović.

Đulbegović je svoje i studije svojih suradnika, koje se nalaze u Cochrane biblioteci i drugim bazama podataka, nekoliko puta pokušavao učiniti dostupnim svojim kolegama u BiH. U nekoliko je navrata držao predavanja, pojašnjavao im metode modernog istraživanja, no baš i nije naišao na očekivano razumijevanje. Zemlje u razvoju mogu dobiti besplatan pristup Cochrane bazi podataka, te ostalim medicinskim informacijama (kao što su vodeći medicinski časopisi). Svako ko to želi može iz njih učiti i usavršavati se, no kaže kako nije osjetio da kod većine njegovih bosanskih kolega postoji zanimanje za to. „Ne osuđujem nikoga za to. Bosna je, nažalost, mala, siromašna zemlja. S druge strane, imate strašan odliv mozgova iz zemlje, Bosna je opustošena kada su kadrovi u pitanju i moramo biti realni, mora proći vrijeme da se to popravi. No, male inicijative mogu imate transformirajuci efekat. Ja, recimo, znam da svi studenti medicine na Islandu imaju besplatan pristup jednom od vodećih časopisa svijeta (New England Journal of Medicine) jer je jedan kolega pisao uredništvu časopisa i objasnio da studenti nemaju sredstava da se pretplate na časopis. Takve ili slične inicijative nam trebaju u Bosni - nažalost, neko mora sjesti i napisati to pismo Cochranu, JAMA-i, Lancet-u, BMJ-u, New Enland J of Med etc. To je prva stepenica. Druga, ljudi moraju čitati ove informacije. Treće, iste se moraju implementirati.“

Ono što mu nije jasno jeste to što mu se čini kako se mnoge njegove kolege ne žele dalje profesionalno usavršavati, kako su zadovoljni onim što su do sada postigli. „U principu, ljudi se ponašaju kao da im ne treba znanje. Trgnu se kada ih javnost pritisne. Ljudi u Bosni, pa tako i kolege liječnici, bore se sa egzistencijalnim problemima. Shvatam to, ali nisam siguran dokle to može biti objašnjenje za nezainteresiranost za usvajanje novih znanja. Konačno, ako ste izabrali da se bavite naukom, onda postoji potreba da se profesionalno usavršavate. To su kompleksni problemi o kojima je meni teško pričati izdaleka. Nažalost, mali se broj doktora kontuinirano usavršava“, kaže Đulbegović, i pojašnjava: „Kod nas još uvijek nema dovoljno razumijevanja o tome šta je znanje a šta tehnologija. Najlakše je kupiti kompjuter i reći da imam i ja pristup googleu. Međutim, otići na google i naći pravu informaciju je proces koji zahtijeva mnogo više nego što se ljudima čini. Najlakše je kupiti opremu, ali ona ne popravlja profesionalne standarde. Vrlo sam alergičan na komentare „mi to isto radimo“, koji se odnose na kupovanje opreme, a ne na istinsko znanje ukjučujući kako adekvatno primijeniti datu tehnologiju. Nekoliko sam im puta nudio da im se približi Cochrane kolaboracija, da im se pomogne, ali nije bilo adekvatnog partnera za to. Nisam osjetio da ima nekog interesa. Ja često dajem konsultacije za pacijente iz Bosne pro bono, makar dva puta mjesečno. Moja pomoć se najviše sastoji u tome da pomognem kolegama artikulisati problem, te naći pravu informaciju i standarde liječenja. U više navrata, čuo sam komentar, „on mi je samo poslao informacije sa interneta; mogo sam i ja to pročitati. Ja čekam 20-30 godina da to urade.“

Alternativna medicina Stevea Jobsa

KANCER JE OZBILJNA BOLEST I NE RAZUMIJEM ZAŠTO SE JOBS NERACIONALNO ODLUČIO ZA ALTERNATIVNI MEDICINSKI TRETMAN

U oktobru ove godine svijet je potresla vijest o smrti Stevea Jobsa, osnivača i bivšeg direktora Applea. Jobs je preminuo u 56. godini života. U više su se navrata u američkim medijima pojavljivali napisi da je Jobs na samrti, ali činilo se da je šef Applea uspio prevariti opasnu bolest. Rak pankreasa mu je dijagnosticiran 2003. godine, a u prvim trenucima je odbacivao ideju o operaciji, nego se okrenuo alternativnim terapijama, uključujući i posebnu prehranu. No, godinu kasnije je ipak operiran, a svoju bolest je čuvao u tajnosti i za nju je znao samo manji broj ljudi iz Applea. Početkom 2009. godine je objavio da se povlači na šest mjeseci zbog, kako je on objasnio, hormonalnog disbalansa. U aprilu te godine mu je transplantirana jetra, a liječničke prognoze su bile odlične. „Ne znam detalje, jer nisam pratio historijat bolesti. Steve Jobs je imao jedan veoma rijedak oblik kancera i interesantno je pitanje njegovih motiva zbog kojih se odlučio za takvu terapiju. Interesantno je da je inteligentan i racionalan čovjek krenuo sa alternativnom metodom liječenja koja nije dale rezultata. Jobs je imao jednu vrstu tumora pankreasa. Problem je u tome što niko od nas ne može predvidjeti budućnost. Bolovao je od jedne vrste endokrinog tumora. Postoje tumori koji su pasivni, indolentni. Rak je ozbiljna bolest ali koliko god je taj karcinom pankreasa generalno ubitačan, postoje mnogi tipovi kancera. Iz nekih razloga koje mi ne razumijemo, ljudi prožive normalan životni vijek sa indolentnim kancerom i umru s tim kancerom, a ne od kancera. Mi nemamo metodu kojom bi mogli razlikovati indolentan tip kancera od agresivnog. Jobs je vjerovatno vjerovao da ima indolentan tip kancera, koji nije trebao agresivnu terapiju. Mi imamo takvih primjera, samo pratimo pacijente, ništa ne radimo. Nažalost, neki kanceri postanu agresivni i pretpostavljam da je to bila njegova odluka. Nije želio boriti se konzervativnom metodom, odlučio se za alternativnu. Kažem, govorim o onome što sam imao priliku saznati iz medija o Jobsovoj bolesti. A isto tako znam da su neke od tih alternativnih metoda potpuno odbačene, iako su bile veoma popularne, kao što su neke dijete i slično.“

SSDBiH