BH Magazin

Poslušajmo ovog mudraca i unesimo u život današnjeg djeteta to što nam ovom knjigom otuda iz tog dječijeg svijeta današnjice poručuje – unesimo kreativnost u naše živote, jer jedina ona može da spoji sve svjetove.

Piše: Bisera Suljić-Boškailo


Most izmedju dva svijeta - djeteta i odraslog treba graditi ovako

Poslije devet romana za odrasle, književnik Ševko Kadrić se odlučio da svrati u svijet djeteta. Da li ga je sudbinom slučajno nanijet ovdje ili se on, ipak, cijelog svog života za ovo spremao, to ne znamo reći, ali ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da je on, sav svoj život poklonio najviše djetetu; radeći prvo kao učitelj (znači, rad sa malim uzrastom), nakon toga sa srednjoškolcima, završivši svoju “školsku karijeru“ kao univerzitetski professor (rad sa tim već odraslim bićima). Kao i svi veliki pisci i Šefko Kadrić je odlučio posve da se pokloni svom svijetu umjetnosti, gdje, kako njegova najnovija knjiga Farbanje neba svjedoči, nije ipak otišao iz tog svijeta. Ako još znamo da se on ostvario i kao roditelj dvoje djece, onda je ovaj autor desetak romana u toj prvoj polovini svog života kao vrijedna pametna pčelica samo skupljao iskustvo, mudrost, svjetlost znanja da bi to blago životnog iskustva mogao pokloniti svojim čitaocima. Ovo govorimo kako bi sa sigurnošću mogli tvrditi da je ovaj pisac posve kompetentan za svijet današnjeg djeteta iz kojeg nam je poslao prvu životnu važnu poruku preko dječije knjige Farbanje neba: Ljudi, ovo morate vidjeti! Ovdje i sada izgleda ovako!… Učinimo nešto! - Ovo je njegov zov i moto knjige farbanje neba.

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme destrukcije društva i ono nam nudi sve veći jaz između generacija koja dolazi i nas koji su odrasli, reći će on zabrinuto vidjevši, kako kao poznavalac društva i ljudi, tako i kao vizionar, tu urvinu ispred nas, tu urvinu koja postaje sve dublja i sve nepremostivija, a naša djeca su na jednoj strani njene obale, a mi roditelji na drugoj. Mi nismo bili ovakvi, mi smo bili jači… Kakva su ovo sada djeca?, pitamo se zaprepašteno vidješi sami tu opasnost, ne znajući kako napraviti spoj generacija.

„Mi smo više bili upućeni jedni na druge, imali smo učitelje, vrijeme, roditelji su se bavili nama. Danas su djeca, djeca raznih televizija, interneta, raznih virtuelnih svjetova i roditelji, škola i učitelji sve manje mogu tu da šta promijene ”, kaže nam ovaj književnik, obražložeći to što ga je natjeralo da da svoje rješenje kako djeci, tako roditeljima i nastavnicima. Kreativnost je ključ ovih zatvorenih vrata između nas i naše djece. Kroz kreativni svijet možemo se približiti jedni drugima, Kadrićevo je rješenje.

U ovom dječijem romanu farbanje neba prof. dr. Ševko Kadrić je dao model mosta između nekoliko različitih svjetova, kroz koje je i sam prošao, ne samo kao pedagoški radnik i roditelj, već i kao neko ko je bačen da po svijetu traži i sebe i smisao svog života. Sudbina mu je odredila da bude putnik, mudrac koji posmatra svjetove kroz koje prolazi, kako materijalne tako i duhovne, kako svijet domovine, tako i one druge domovine-dijaspore, kako kao putnik koji je prešao dječije tako i neko ko je prešao puteve za odrasle, kako svijet materijalnog tako i svijet virtuelnog; taj svijet modernog doba, tehnike koja je koliko pomagalo, toliko i iluzija – svijet u kojoj odrastaju naša djeca htjeli mi to ili ne.


Izdavačka kuća Baybuk je osjetivši jačinu knjige Farbanje neba, prevela sa švedskog i objavila ovu knjigu i na bosanski jezik. Knjiga sada, kako vidimo po mnogobrojnim promocijama po Bosni i skandinavskim zemljama, doživljava veliki uspjeh kod publike i trenutno se prevodi i na njemački jezik.


Roman Farbanje neba je praktična knjiga života - knjiga koja opisuje svijet današnjeg djeteta sa svim teretom i ljepotama, a njena vriejdnost leži možda najviše u činjenici da u njoj nema crnila tog svijeta, već rješenja i spasenja od tog crnila.


„Družiti se treba što više sa mladim ljudima“, rećiće Kadrić. „Mladi su uvijek oni koji traže priliku da ofarbaju svoje nebo i mi ih moramo samo pratiti, i ponekad usmjeriti k pravom putu. Djeca danas rastu u dva svijeta, odnosno žive između dva svijeta – onog virtuelnog i ovog materijalnog. I tu treba ući i raditi sa njima. Jer dešava se da mi ostajemo u ovom, a naša djeca sve više zalaze u svoj viruelni… Danas je uloga učitelja i roditelja svodena na minimum. Neko drugi danas šalje poruku našem djetetu, tehnika, kompjuterske igre, pornografija. To je najveća opasnost koja nam prijeti i mi moramo nešto uraditi…”

Kroz život četrnaestogodišnje Merhunise Kantardžić, učenice sedmog razreda, junakinje ovog romana, kroz njene tajne, tegobe i sreću života, kroz „ono što nisam smjela nikome reći», mi ćemo u ovoj knjiz sresti taj novi dječiji svijet. Merhunisa je rođena u Švedskoj, ali je porijeklom iz Bosne. Koliko god da to njeno porijeklo osjećamo u njenom jeziku, rečenicama, koje su posve slične djeci iz Bosne, toliko vidimo da su one obvojene i životom švedske djece. Znači, junakinja ne živi samo između dva svijeta, između ovog i onog virtuelnog, ona živi i između Bosne i Švedske, a uz to i između djeteta i odrasle osobe, između onoga oni i mi.

Kadrić svojim mudrim osmatranjima razotkriva jednom jednostavnom i svakodnevnom pričom taj „opasni“ svijet današnjice.

Poslušajmo ovog mudraca i unesimo u život današnjeg djeteta to što nam ovom knjigom otuda iz tog dječijeg svijeta današnjice poručuje – unesimo kreativnost u naše živote, jer jedina ona može da spoji sve svjetove.
BH Magazin.com