BH Magazin

A onda se, odnekud, ukazao On. V. d. ambasadora Bosne i Hercegovine za Veliko Vojvodstvo Luksemburga sa sjedištem u Briselu - Nedžad Hadžimusić, zamoljen da kao zvaničnik iz "gornjih slojeva" svojim prisustvom i prigodnim govorom najavi početak velikog događaja. U somotskom žaketu, kožiranom na nadramenicama radi lakšeg vucanja teškoća koje podrazumjeva ambasadorsko zvanje, stajao je čvrsto u firmiranim cipelama i s kačketom, jer je kroz salu puhala promaja a to, kao što znamo, i nije dobro za glavu.
Pogotovo ako je alergična na propuh i miris sarmi. Očekivali smo diplomatsko natezanje i makar pohvalu organizatoru i piscima koji su bez ikakve pomoći iz Bosne, mada je obećana, sami finansirali čitav događaj. Kad mi tamo, a ono međutim

Bajramski Avaz

Tog jutra na Schipholu kupio sam Fahrin Avaz i serbske Vesti. Prvi zbog nostalgije i "ozbiljnog novinarstva", drugi zbog aktuelne situacije oko mjestobljustiteljskog raspopnjavanja, u zanosnom lepršanju crnih mantija. Da je Avaz bajat saznat ću tek sutradan, kad sam ga rado ustupio starom novinarskom vuku Muji Midžiću koji je odmah otkrio da se radi o ustajalim informacijama što su tuknule na stvrdnutu baklavu. U još mahmurajućem, bajramskom izdanju. Inače, specijaliziranom za bezbolnu mužu naroda i popišavanje istog s tornjeva (pra)unuka Zmaja od Bosne.

Neuobičajeno osunčan dan dočekao me u Briselu. Dan koji je obećavao, ako ne prosvjetljene, bar trjezvene glave - svjetu možda ne tako važno, ali nama itekako: izdavačka kuća asbl Gratiartis iz Brisela objavila je zbirku priča bh. pisaca iz dijaspore. Na adresu promocije, La maison des cultures de Saint Gilles, pristizali su gosti. Unutra već bijaše puno ljudi i, hvala bogu, lijepih žena. Miris bosanskog poguzilika, koji je lelujao u vazduhu, mješao se s mirisom svježeg mastila iz izloženih knjiga oko kojih su se, s nekim pritajenim strahom, stiskali znatiželjnici.

Očekujemo važan kulturni događaj koji su neki već prokomentarisali kao Događaj decenije. Bar što se tiče kulture i kulturnih sadržaja bh. dijaspore, ošamućene od bezbrojnih koncerata turbofolka.

Otišo si sarmu probo nisi

Nakon domaćinskog ručka, s malim zakašnjenjem, prikupili smo se u velikoj sali, gdje su svoja likovna djela izlagali umjetnici Alija Arnautović, Dženana Čengić, Dženan Jusufbegović, Sergej Ćulumarević, Ferid Djumišić i Amir Šehić.

A onda se, odnekud, ukazao On. V. d. ambasadora Bosne i Hercegovine za Veliko Vojvodstvo Luksemburga sa sjedištem u Briselu - Nedžad Hadžimusić, zamoljen da kao zvaničnik iz "gornjih slojeva" svojim prisustvom i prigodnim govorom najavi početak velikog događaja. U somotskom žaketu, kožiranom na nadramenicama radi lakšeg vucanja teškoća koje podrazumjeva ambasadorsko zvanje, stajao je čvrsto u firmiranim cipelama i s kačketom, jer je kroz salu puhala promaja a to, kao što znamo, i nije dobro za glavu. Pogotovo ako je alergična na propuh i miris sarmi. Očekivali smo diplomatsko natezanje i makar pohvalu organizatoru i piscima koji su bez ikakve pomoći iz Bosne, mada je obećana, sami finansirali čitav događaj. Kad mi tamo, a ono međutim.

Umjesto očekivane govorancije, v.d Njegove Ekselencije je odabrao oštru kritiku sa poukom. Na tapetu su se našli svi redom - od organizatora preko učesnika do gostiju, većinom ljudi koji žive u Briselu i koji su na dotičnog već navikli - a koji su zapanjeni počeli napuštati izložbeni prostor, nespremni na ovu šuplju aroganciju. Galamio je taj, pravednički, o presedanu, brukanju Bosne, izdaji umjetnosti... a najviše se ljutio na - sarmu. Prvo kultura , pa onda sarma, ponavljao je zapjenušalo, kao da izgovara buduću mantru bh. stvaralaca rasutih po nedođijama svjetskih velegradskih vukojebina. Čak i nakon više upozorenja da je skrenuo s teme, gospon je nastavio sa vrijeđanjem, koje mu je, iskreno govoreći, nekako i pristajalo uz stajling u kom je došao.

Svaki pokušaj da ga vratimo u normalan kolosjek, završio se bezuspješno. Počeli smo i mi, učesnici programa, da napuštamo salu, u koju ćemo se vratiti kad on ode. Uspio sam, ipak, preko ramena da mu dobacim - otišo si, sarmu probo nisi.

No, nekako se lekcija o lijepom ponašanju završila pa smo na miru mogli nastaviti sa zvaničnom promocijom zbirke priča pisaca bh. dijaspore.

Bez obzira na snažan kontraefekat sarmi, morao sam ostati budan

U prepunoj dvorani za promocije isključiše osvjetljenje. Zatim se počeše paliti svjetla u pozadinskim položajima. Ukazanje bine prepune bh. pisaca ličilo je na bajku o ambasadoru i sarmama. Još su mi odnekud mirisale, uz zastrašujuće pojačan miris parčeta bureka, koje sam od sramote pred njegovim veličanstvenim kačketom ugur'o u džep od pantalona, kupljenih na rasprodaji u Centralnoj prodavnici umreženih bh. šanera u Amsterdamu. Moja malenkost, u ulozi moderatora promocije, il' po starom dobrom običaju u ulozi dvorske lude je, siguran sam, pretrpjela blažu moždanu fermentaciju.

Jer sam, da prostite, tokom trajanja promocije drht'o k'o mlada prve bračne noći koja je na nekoj hiruškoj klinici uspješno diplomirala nevinost. Boj'o sam se da me sastojci iz sarmi ne ošamute i da mi se ne pridrijema i da u najavi sledećeg pisca ne kažem: Uvažena publiko, sledeći list je nafilovan, uz sve mirođije, halal mesom...

Osmanov podvig decenije

Zahvaljujući, prije svega, bh. piscu i sudskom prevodiocu u egzilu, kom je uspjelo da ostvari sve ono što se do sad, samo, pokušajima završavalo. Zahvaljujući gospodinu Osmanu Arnautoviću, otpuhanom iz rodne Bijeljine za vrijeme pošumljavanja razgolićenih i osakaćenih predjela Prkosne od sna. Za vrijeme kad su se i nebesa, uistinu, krstila začuđena nakotom ispod svojih rebara. Za vrijeme kad je umiralo čak i nerođeno. Dogodio se ovaj Veličanstveni događaj koji je Bosna, po dobrom starom običaju, mudro prešutjela. A i šta se imalo podizati medijska halabuka kad znamo da u Bosni narod (o)zna...

Dakle, gospodin Arnautović je uspio da oko jedne knjige, i u knjizi, okupi dvadeset sedam pisaca prosutih diljem ove Doline suza, kako je Montenji naziva.

Zbirku priča (u kojoj učestvuje 27 autora) sačinjavaju tri poglavlja, kao čudna asocijacija na tri bosanska bezglavlja. U prvom poglavlju - Dobri i hurije - što asocira na priču nagrađivanog prozaiste i dramaturga Zlatka Lukića, Dženetske hurije, zastupljene su predratne priče. U drugom poglavlju, zlokobnog naziva Kama juče, kama sutra, zastupljeni su bh. pisci s pričama ratne tematike. I u trećem poglavlju, koje neizbježno asocira na egzil i progonstvo - Pasoška kontrola - zastupljena je postratna proza koja najbolje govori o promociji bosanske kulture i neizbježne vjekovne nesreće.

Naravno, Osman Arnautović u svakom razgovoru napominje nesebičnu podršku svojih saradnika i komšija u Briselu. Nevjerovatno zvuči činjenica da su se neki iseljavali iz svojih stanova, kod rođaka i poznanika, kako bi gostima obezbjedili udobnija prenoćišta.

Od bezbroj teškoća koje su pratile ovu zbirku, izdvajam samo djelić koji je izazvao izvjesni pisac Danilo Marić.

Danilo protiv agresije na BiH

Nisi možda bio u toku svih zajebancija oko knjige, izbora priča, predgovora, recenzija... i još hejbet peripetija, koje su listom išle preko Osmanova hrbata... Čak mu je izvjesni Danilo Marić zamjerio što u predgovoru Zejćira Hasića stoji u jednoj rečenici "Agresija na BiH", što je njemu, nevinom Danilu, kobiva, bio jasan signal da mu nije mjesto u zbirci, te se junački i povukao kad je knjiga bila već u štampi. Inače se tim povodom niko nije oglasio osim Osmana, Gorana (Sarić) i ovo mojih malo kila... Goran je predlagao da se "sporni izraz", sa kojim se doduše potpuno slaže, zamjeni ipak sa "ratom u BiH", a ovaj balvan u meni je sugerisao Osmanu da nipošto ne dozvoli da nam se nameće cenzura... Helem, ta rečenica je valjda ostala, a mi valjda u Briselu nećemo vidjeti tog mrkog Marić Danila... i tako, da ti baš ne nabrajam sve belaje (probleme) sa nama... napisao mi je jedan od najboljih i najodanijih prijatelja u prepisci koju smo vodili, uglavnom u vezi promocije, onda kad je sve bilo gotovo.

Na ovom značajnom skupu koji je, zapravo, okidač za sledeće eksplozije bola i tuge pretočenih u umjetnost, pa i umjetnosti same, ukazala su se uživo sledeća bh. pera: Prof. dr. akademik Bajram Redžepagić, koji je prešao put od Australije. Antonije Nino Žalica (Holandija), Faiz Softić (Luksemburg) Enes Topalović (Norveška), Goran Sarić (Holandija), Safeta Osmičić (Holandija), Zlatko Lukić (Hrvatska), Suvad Čehić (Njemačka), Dino Fahrudin Avdibegović (Danska), Asima Ćosabić (Francuska), Idriz Saltagić (Velika Britanija), Stjepan Zelenika (Bosna i Hercegovina), Osman Arnautović (Belgija) i lektor knjige Zejćir Hasić (Bosna i Hercegovina).

Svjetska mreža bh. pisaca

Sutradan - dok se bh. kulturni establišment u zanosu međusobnog proždiranja, žvakanja i navlačenja naroda u Zetru da ih čudotvorac Mekki Toraba iz Maroka dotatakne... valj'o u golišavoj pričici iz postbajramskog mahmurluka... - na svečanom ručku, u centru Brisela, u restoranu ''Dubrovnik'' formirana je Svjetska mreža bh. pisaca. Ova vijest će, možda, za ''zvanična'' bh. pera i nalivpera zazvučati zastrašujuće, pa im uljudno predlažem da porade na pročišćavanju, ako ne samih sebe, a ono, bar, na pročišćavanju mastila u koje nemilosrdno ubadaju svoja penkala. Neka bar probaju obogatiti osiromašene pisaljke, ali ne iz uvoza; Made In Iran il' Turkistan, već sa čistijih bosanskih izvora. Ako ne znaju gdje su izvori nek prate stada, kad ožedne, koja hrane i čuvaju od zagađenja iz Dijaspore.

A ti, Bosno draga, kolijevko sarme, molim te kad nam sledeći put budeš transportovala njihova veličanstva, nemoj koristiti hermetički zatvorene pakete, već one izbušene sa strana. Radi olakšanog strujanja vazduha i provjetravanja njihovih premudrih glava. A i sarme ako šalješ, nemoj i ti pogriješiti kao mi, nego prvo šalji kulturu pandak sarme.

Univerzalna prašina sipi po sarmisanom tekstu prijeteći da ga pretvori u priču o konju koji je znao latinski. A ja se trudim da s korica fantastične zbirke priča uklonim miris bureka, zeljanice i sarmice, naravno.

Eh, Kulturnom je, sve u životu, uvjek, lakše nego glupom. Kulturnom je, štaviše, lakše biti glup nego glupom. Nameće mi se ova bolna misao dok se spremam da izvještaj o ''sarmostanju'' proslijedim na ''obradu'' u krematorijum (tj. naše drage e-Novine) za spaljivanje svakovrsnih obmana, gluposti i laži.

Piše: Halil Džananović, Amsterdam

Izvor: E-Novine.com