BH Magazin

O Redini Ljumanović, tačnije liječniku specijalisti radiologije, slušao sam od prijateljice koja je naprosto sažaljevala samu sebe što Redina nije njena kći. Naravno da sam poželio upoznati tu osobu, pa ako prihvati i porazgovarati malo na temu kojoj smo svi, zna li mi to ili ne, na neki način izloženi. Dugo je potrajalo. Redina nije pokazivala interes za medijsku pažnju ili sam ja bio u nekom škripcu sa sobom i vremenom oko sebe. Na kraju, k'o što i biva u lijepim pričama, sve se nekako skockalo.

Evo nas kod moje i njene prijateljice, u toploj sobi, uz tople bh. specijalitete...Dok napolju fijuču ledeni holandski vjetrovi, mi umjesto da vodimo razgovor za ovaj medij ( kako je i bilo planirano ), pričamo o svemu i svačemu.

Zaista, mislim u sebi, moja prijateljica je imala pravo. Ova osoba prosto plijeni nekom energijom koju je unijela u kuću, čim je kročila. Šeretski se smije i priča anegdote dok mi pokazuje knjigu s kojom je ušla u krug naprednih naučnika. U prvom kontaktu tako lagan sagovornik koji plijeni jednostavnošću i nekom senzibilnom sposobnošću da sluša, ali, bogme, i da priča, odnosno objašnjava.

BH Magazin: Začetak medicinske radiologije datira s kraja 19. vijeka. Otkrićem rentgenskog zračenja ili X-zraka 1985. od strane njemačkog fizičara Wilhelm-a Conrad-a Röntgena, po kom su i X-zraci dobili ime. Ovaj slavni naučnik je tako postao, u istoriji Nobelove nagrade, prvi laureat tog visokog priznanja iz oblasti fizike, kojim su ga počastili 1901.godine. Od tad je radiologija napredovala, tako da sadašnja radiologija, osim rendgenskog zračenja, koristi u dijagnostičke svrhe i ultrazvuk te radio valove kao i radio-izotope. Za početak, ukratko, šta je to, zapravo, radiologija?

Docent. dr. Redina Ljumanović: Radiologija je u širem značenju znanost o zračenju. Obično se pod tim nazivom podrazumijeva medicinska radiologija, odnosno grana medicine koja se bavi primjenom raznih vrsta zračenja, u cilju dijagnosticiranja i liječenja stanja, odnosno bolesti. Primjena ionizirajućeg zračenja u liječenju se postupno izdvojila iz medicinske radiologije u radioterapiju i danas se obavlja uglavnom u specijaliziranim ustanovama.

BH M: Poznato je da, kad se običnom pacijentu ( laiku) ispiše uputnica za rentgenološko snimanje, odmah pomisli na eventualnu opasnost od zračenja. U prilog tome ide i stvarna činjenica, tokom snimanja, kad rendgen tehničari takoreći bježe u svoju specijalnu kabinu. Je li radiološko snimanje zaista opasno i u kojim slučajevima?

R. Ljumanović: Prevenciju provodi liječnik koji upućuje bolesnika na pretragu, pri čemu mu radiolog koji izvodi pretragu mora biti aktivni savjetnik, jer prema Zakonu o zaštiti od zračenja, radiolog mora provjeriti svaku indikaciju i odbiti izvršenje pretrage za koju smatra da nije opravdana. Prema tome, za prevenciju nepoželjnih posljedica zračenja najvažnija je dobra indikacija. Bez toga, odnosno bez medicinski opravdana zahtjeva, ne smije se ni jedan bolesnik izlagati radijaciji. Smanjenje broja ljudi koji će biti izloženi zračenju je vrlo važno za cijelu populaciju. Jedan od slučajeva opasnosti od izlaganja radiološkom zračenju je kod djece, koja su odmalena i poslije toga, tokom života, izložena čestim radiološkim istraživanjima. Kod starijih pacijenata šanse su vrlo male za radiološki inducirane tumore. Zahvaljujući tehnologiji i napretku medicine pojavljuju neki drugi pojmovi vezani za ovu temu na koje u budućnosti treba računati i prilagoditi im se.

BH M: Dakle, jasno je da bez radiologije ne bi bilo moguće djelotvorno liječenje velike većine bolesnika. Analogno tome, šta sve pruža današnja radiologija ostalim medicinskim specijalnostima? I s obzirom na extreman razvoj tehnike ima li i u radiologiji tehnoloških novina?

R. Ljumanović: Danas, radiologija ima centralnu ulogu u medicini, što znači svaka druga specijalnost (možda manje dermatologija) ili odsjek medicine koristi radiologiju za dijagnostiku, terapiju i pružanju stopostotnu brige-pacijentima. Što znači, počevši od utvrđivanje uzroka neke bolesti, do pretpostavki (zaključaka) koja je optimalna mogućnost liječenja te evaluacija poslije liječenja. Isto tako, radiologija ima veliki doprinos u utvrđivanju bolesti kod pacijenata koji nemaju poznatu medicinsku historiju bolesti, gdje je moguće utvrditi da li se radi o nekoj vrsti oboljenja za koje pacijent prije nije imao informacije. Radiologija zahtjeva visok nivo samopouzdanja, dugotrajene prakse i istraživanja od strane specijalista na području te medicinske znanosti.

BH M: Kod većine ljudi još uvijek vlada nedoumica oko rentgenologije i radiologije. Jesu li to dva ista pojma ili ne?

R. Ljumanović: U biti se radi o dva ista pojma, rentgenologija je pojam kako mi kažemo rentgen slika (slika pluća, koljena i ostalo) tako je sve i počelo, a radiologija je širi i relativno noviji pojam koji obuhvata rentgen sa mamografijom i CT-om, ultrazvuk, magnetnu resonancu, intervenciju i dinamična istraživanja sa contrastom.

BH M: Može li ultrazvuk zamijeniti neke radiološke pretrage gdje, eventualno, zračenje predstavlja određenu opasnost?

R. Ljumanović: Naravno. Ultrazvuk, za razliku od nekih drugi tehnika koje se baziraju na jednoj ili više statičnih slika, je dinamično istraživanje, i vrlo lako i ekonomično za upotrebu. Ultrazvuk se koristi za skeniranje unutrašnje strukture tijela i funkcioniše tako što šalje visokofrekventne talase (zvuk), usmjerene ka nekom dijelu tijela koji se u tom momentu ispituje. Zvuci koji se odbijaju ili “ehoi” se evidentiraju i na taj način formiraju sliku koja se može vidjeti na monitoru. U isto vrijeme imate i kontakt sa pacijentom, za vrijeme istraživanja, što u nekim slučajevima puno pomaže za uspostavljanje brže i jasnije dijagnoze. Ultrazvuk je u današnje vrijeme nezamjenljiv instrument, kada se radi o pregledu i dijagnostici bolesti jetre i žučnih puteva, pregledu dojke, dijagnostici morfologije i funkcije srca, prikazu krvnih sudova i protoka u njima, otkrivanju poremećaja i bolesti genitalnih organa i abnormalnosti trudnoće. U dijagnostici patologije lokomotornog aparata i uopšte u dijagnostici tumora. Kod djece se prvenstveno u dijagnostici koristi ultrazvuk i eventualno magnetna rezonanca, za razliku od rentgen/CT.

BH M: Da se prebacimo malo na privatno područje. Kako uspjevaš uskladiti vrijeme? Naime, po riječima moje prijateljice, majka si dvije prekrasne djevojčice Tajre i Dunje, tu je i suprug Huub, zatim, svakodnevni odlazak na Univerzitet VU, na kom si u ulozi liječnika u specijalizaciji za radiologiju. Kako se to sve može postići?

R. Ljumanović: Vrijeme je jedna od važnijih karika u mom životu jer to zahtjeva jako dobru organizaciju i planiranje, kako privatnog tako i poslovnog života. Uz dobru komunikaciju sa partnerom i organizacijom u kući može se sve postići. Usklađujemo svoje agende i pokušavamo da naša djeca ne osjete da oboje radimo intenzivan posao. Svaki slobodan trenutak koristimo za maksimalno pružanje roditeljske brige i njege našoj djeci. Pošto radim vremenski neredovno (raspored smjena u bolnici) svaki moj slobodan dan provodem rado sa svojom djecom. To je za njih jedan dan manje u obdaništu ili dnevnom boravku. Moja djeca me čine sretnom, u tom momentu zaboravljam na sve obaveze i težinu moga posla, to me opušta i daje snagu i volju za dalje. Djeca su moj izvor energije.

BH M: Da se vratimo malo u prošlost. Kako sa ove vremenske distance razmišljaš o svemu što si morala proći da bi postigla to što si sama sebi zadala. Naime, studije si počela u Sarajevu, ito u opkoljenom Sarajevu koje je tih godina nemilosrdno razarano, a završila u Holandiji.

R. Ljumanović: Naravno da je bilo teško. Sarajevo nisam nikada htjela napustiti jer to jest i uvijek će za mene bit moj rodni grad, i mjesto u kojem se uvijek osjećam k'o kod kuće. Kad je prošao rat, imala sam želju negdje otići, na neki period pobjeći iz utopije (koja je vladala tada u Sarajevu), ali ne i ostati tamo gdje odem. Dobila sam stipendiju i tražila naćin da završim svoj medicinski studij u inostranstvu. Moj partner Huub je u to vrijeme radio u Sarajevu, on mi je onda pomogao da nastavim studirati u Holandiji. Poslije završenog fakulteta radila sam istraživanje na odjeljenju Radiologije gdje sam ubrzo i dobila mjesto za specijalizaciju, što je relativno teško dobiti (nešto slično) u tako poznatoj bolnici. Moje studenstko istraživanje se proširilo u promociju i to sam većim dijelom paralelno radila-zajedno sa specijalizacijom. Bilo je naporno, postalo je u jednom momentu kao navika koju sam danima i noćima, kada sam bila slobodna, morala raditi. Sretna sam zbog toga (!) jer zahvaljujući svemu ovome ja sam mnogo naučila i na kraju zajedno sa svojim radom i istraživanjima doprinjela razvoju dijagnostike vratne onkologije.

BH M: Prije godinu dana, tačnije 23. novembra 2010.godine, u auli Vrije universiteit Amsterdam ( Slobodno sveučilište ) promovirana si u Docenta dr. radiologa, nakon uspješno odbranjene teze koju si u knjigu pretočila, a koja glasi, prevedeno na naš jezik: Prognostička vrijednost MR (magnetna rezonanca) u raku grkljana i limfnih metastaza u vratu. U pojašnjenju tvoje naučno-istraživačke knjige, takođe piše da će tvoja istraživanja i stručne teze dovesti do boljih pokazatelja u smislu izbora terapije. Nakon toga nastavila si istraživački rad i krenula prema specijalizaciji.

Dokle si stigla u svom pohodu ka specijalizaciji svoje struke?

R. Ljumanović: Još uvijek se rado bavim naučnim radom i istraživanjem na području vratne onkologije, a takođe sam član Evropskog udruženja vratnih radiologa. Pišem članke, neka poglavlja za stručne knjige, i puno radim sa studentima. Sa jedne strane to je spoj zadovoljstva, kreativnosti u radu sa studentima, te sa druge strane kliničke brige o pacijentima, kako ja to inače zovem. Jedan od aktuelnih istraživanja, kojim se trenutno bavim, jeste na području Akutne radiologije, koja sve više, svojim razvojem, postaje jako atraktivna za istraživanje kao zasebna grana radiologije. U Holandiji je sve više potreba za ovim, s obzirom da jos uvijek na nekim mjestima je jako puno nekvalifikovani ljudi koji se trenutno bave ovim poslom na podrucju akutne medicine. Prije nekoliko sedmica bila sam na jednom od vodećih kongresa na polju Akutne radiologije. Kongres je održan u Danskoj, gdje sam upoznala još više stručnjaka koji su trenutno među vodećim u svijetu, na ovom medicinskom području. Sve ovo mi je još uvijek jako interesantno, a i nepoznato koliko još mogu postići na ovom području. Vidjet ćemo.

BH M: Kroz naš neoficijalni razgovor sam shvatio da ne isključuješ mogućnost povratka u Sarajevo i da te u tom, čak šta više, podržava i tvoj suprug Huub koji je, uzgred rečeno, odlično savladao bh. jezik i zavolio Bosnu i Hercegovinu, sve zajedno s njenim ljepotama i suprotnostima. Razmišljaš li zaista o povratku u BiH?

R. Ljumanović: O tome uvijek razmišljam. Rođena sam i odrasla sam u Sarajevu. Ja stvarno volim svoj grad i sve ono što Sarajevo čini Sarajevom. Ne bih željela zažaliti što se nisam vratila. Ko zna? Možda jedan dan jednostavno odem(o) i probam(o). Dogovorili smo se ( ja i Huub) da, ako ništa drugo, odemo probati na pola godine i vidjeti kako će ići? Olakšavajuća okolnost je da se uvijek možemo bez problema vratiti u Holandiju. Meni zaista nedostaju moji dragi roditelji, familija i vrlo dobri prijatelji. Srećom, ovdje u Holandiji, imam dragog brata i svoje dobre prijateljice, koje mi puno znače i s kojima često prvodim svoje slobodno vrijeme.

BH M: Na kraju svoje stručne knjige ili doktorske disertacije si na veoma topao način zahvalila svima na podršci: Od promotora i copromotora, te brojnih kolega, prijatelja, prijateljica, do članova uže porodice, brata Dade, majke i oca i naravno životnog saputnika, na istinskoj podršci tokom tvog istraživačkog rada. Je li ta podrška odigrala značajnu ulogu u izgradnji karijere?

R. Ljumanović: Itekako. Podrška mojih najbližih i najmilijih, Huuba, Tajre, mojih roditelja, brata i sestre, familije i mojih prijatelja, meni je puno značila, pomogli su mi svojim razumijevanjem ( svojom ljubavlju) i davanjem vremena i prostora da ja sve ovo što sam započela završim sa dosta uspjeha. Zasigurno, da nije bilo njih ne bih mogla ništa od svega ovog' ostvariti. Sam, njihov interes za ono što sam radila, ohrabrivanje a najviše sve one lijepe riječi, od mojih roditelja, koje su dolazile čak iz dalekog Sarajeva, bile su itekako dodatna motivacija koja mi je pomogla da ostvarim ovaj cilj. Hvala im svima-još jedanput!

BH M: Čini mi se da si od onih osoba kojima je veća radost obradovati druge nego samu sebe? Jel' mi se to samo čini ili je upravo tako?

R. Ljumanović: Ne želim da priznam, a znam da je tako. Volim vidjeti da su svi, meni dragi ljudi, sretni oko mene. To me čini živom i daje osjećaj zadovoljstva, uz zadovoljstvo da sam u stanju adekvatno pomoći drugima. Volim ljude, ali isto tako volim biti i voljena.

BH Magazin.com

Razgovor vodio:Urednik:  Halil Džananović, BHMagazin.com