BH Magazin

Sasa Matic je se sa sest muzickih albuma nasao u vrhu balkanske estrade.S ponosom istice da je rodjen u Drvaru.Sudbina se,istina,poigrala da i on i njegov brat bliznac Dejan budu rodjeni bez vida.Ipak,kad je napunio tri godine dobio je od bake prvu rusku harmoniku sa 16 basova.Odlazi u Beograd gdje pjeva po beogradskim kafanama kao srednjoskolac.Vatreno krstenje je imao u restoranu ,,Trznica,, na Banovom brdu gdje je zapjevao ,,Zajdi,Zajdi,,

- Tacno je - kaze Sasa Matic - da mi je baka poklonila harmoniku.Poslije sam od oca dobio mnogo kvaliteniju,sto bi rekli,onu pravu.Morali su me pozada vezati kaisevima za stolicu,posto je harmonika bila veca od mene (smijeh).U cetvrtoj godini sam svirao Uzicko kolo.Kad sam naucio basove mojoj seci nije bilo kraja.Svirao sam Miroslava Ilica ,,Pozdravi je,Pozdravi,, a posto sam rodjen u Drvaru i tu zivio,prva pjesmica koju sam naucio bila je ,,Druze Tito mi ti se kunemo,,...

- Sta novog treba da ocekujemo u toku ove godine ?

- Treba da mi se krajem godine pojavi novi album,a upravo ovih dana i singl.Na njemu cu pjevati sevdalinke iz Bosne,te pjesme iz Srbije,Makedonije...Bice tu i duet sa Radom Manojlovic.Napravio sam taj etno-folk album za svoju dusu.Birao sam pjesme koje jako volim.Strasno volim i sevdalinke.Nastojim da izadjem u susret svim generacijama i uzrastima...

- Odakle ljubav prema sevdalinkama?

- Pola sam bosanac,a pola srbijanac.Dosta sam se naslusao sevdalinki - i Safeta Isovica,i Himze Polovine,i Zaima Imamovica,Halida Beslica,Sabana Saulica,Harisa Dzinovica...Od svakoga sam naucio ponesto.I danas ucim.

- Jako ste komunikativan i pozitivan covjek?

- Ja volim zivot.Svako jutro kad ustanem ja se probudim sa osmijehom na licu sto sam ziv,a osim toga nemam dovoljno razloga da patim.Imam u zivotu sve ono sto bi svako pozeljeo da ima.Imam finu i normalnu porodicu,zdravu djecu,i radim posao koji volim,druzim se sa ljudima koje volim ,a i oni mene.Sta mi treba vise?

- Osnovni motiv vasih pjesama?

- Ljubav!To je ono sto nas pokrece,sto nam daje snagu,volju za zivotom.Drugi motiv su zene.Moje pjesme govore o ljubavi i zeni kao bicu.Sta ima ljepse od toga?

-Izuzetno ste uspjesan kompozitor.Interesantno da jos niste komponovali za kolege sa estrade?

-Do sada jos nikom nisam komponovao.Tezim perfekcionizmu i dosta sam sitnicav.Kad napisem dobre pjesme i sebi kazem ,,e ovo ce biti za Beslica,Dzinovica,Saulica,, ujutru kad se probudim,one mi se ne svide,bacim ih u kos ,i pisem nove.Medjutim,sad sam se odlucio da nesto uradim na tom planu.Odlucio sam da ipak nekome pripadne cast da pjeva moje pjesme.Sad imam i veliki prostor u kojem mogu vise da se posvetim svom muzickom radu i stvaralastvu,te komponovanju.

- Za koga su namijenjene te pjesme?

- Imam dosta drugara - Beslic,Saulic,Dzinovic...Svakako bi mi bilo cast da neko od njih pjeva moje pjesme...

-Kakvo je vase misljenje o estradi?

- Mnogo je danas te hiperprodukcije,od kojih mnogi ne mogu dugo da traju.To se odnosi najvise na mlade.Naprave neki pogresan korak i propadnu.Jako malo ima potrosnog materijala.Mnoge mlade muzicare brzo narod izgustira.Ne sve,ali pojedine svakako,jer nekako,kako brzo zivimo,tako i taj estradni zivot brzo tece.

-Kako iz ovog ugla gledate na predratno vrijeme?

Imao sam trinaest godina kad je poceo taj nesretni rat.Zivjelo se prije ipak opustenije.Muzika je bila opustenija.Bilo je ljepse.Muzika je u to vrijeme bila i cjenjenija.Svoje idole si mogao da vidis samo jednom ili dvaput u nekoj muzickoj emisiji na jednom od televizijskih kanala.I to je to.Tad vidis svoje idole i to je sve.A danas nas ima na sve strane.Iskacemo iz frizidera,iz rerni...

-Je li vam zao sto niste upisali muzicku akademiju?

- Stojim iza svakog svog postupka.Mozda je steta sto nisam zavrsio muzicku akademiju,zato sto smatram da imam znanje za jednog akademskog muzicara,pa ne bi bilo lose da imam tu diplomu.Ali,nikad nije kasno.Nikad se nezna...

-Mediji o vama?

-Nisam nikada imao problema sa medijima.Nekoliko puta su me osinuli na toj nacionalnoj osnovi i nepravicno osudili,pa sam se dobro naljutio...

- Sta je,konkretno,bilo?

- Radi se o srbijanskom ,,Kuriru,,Pisao je da pjevam Hrvatima u Livnu pjesme koje Thompson pjeva!?Napisali su ,,Sasa Matic - veliki hrvatinic,,.Ja pjevam Olivera Dragojevica od A do S,pa Halida Beslica,Kemala Montena...Pjevao sam njihove pjesme i prije i poslije rata.I pjevacu ih do kraja zivota.Jedan moj prijatelj iz Hrvatske je porucio da pjevam ,,Croatio,iz duse te ljubim,,...Sta cu kad znam 50 hiljada pjesama.I pjevacu je uvijek.Zasto ne?I usred Zagreba sam pjevao pjesmu ,,Svakom svoje selo najtoplije prija,ali selo je moje selo Sumadija,,.I to cu uvijek pjevati.Znate,ja pjevam za narod.Nikad nisam bio nacionalno opredjeljen,niti sam tako vaspitavan,ni ja,ni moja djeca.Publika je moja publika bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.Ja imam svoju vjeru,ali jako postujem i tudju.Mislim da to treba da bude velicina svakog covjeka.

-Imate li neostvarene zelje?

-Volio bih svirati koncert na Marakani,odsvirati Sarajevo na Kosevu ili zetri.Volio bih svirati velike koncerte.Mislim da ce ubrzo doci i to vrijeme.Osim toga,volio bih da imam jahtu,da plovim po moru...(smijeh)

-Rekli ste da je za bratko rivalstvo dobra zdrava konkurencija aludirajuci na brata-blizanca Dejana?

Uvijek su me pitali smatras li brata konkurentnim.To je jedino zdrava i normalna konkurencija.Nisam mislio nista negativno.Smatram da je on uspio u ovom poslu,da snima dobre pjesme,da je muzicki dobro potkovan.Ponudicu mu neke svoje pjesme.Da li cu naplatiti,vidjecemo (smijeh)

- Kazu da se jos uvijek kladite sa bratom?

- Brat je svestrani navijac Crvene Zvezde,poznavalac fudbala i uvijek je u kladionicama.Za razliku od njega ja sam susta suprotnost.ja slobodno vrijeme provodim sa dvije kcerke i suprugom na bazenu,izlascima,setnji.Oni su osnovni smisao mog duhovnog zivota...