BH Magazin

Admir Muhić, mladi i prespektivni imam, veliki poeta za kojeg će se tek čuti, iz Maljevca u Hrvatskoj, tik uz bosansku granicu, primjer je Bošnjaka koji kroz svoj sveobuhvatan rad doprinosi poboljšanju duhovnog i svakog drugog stanja ne samo u Hrvatskoj već i šire.Upoznajmo ga. 
Krenut ćemo od Vašeg dolaska u Hrvatsku kao muhadžira iz Bosne, kako ste se navikli na novu sredinu koju ste prisilno morali promijeniti?
Davne, ali nikad zaboravljene 1992. godine sa obitelji odlazim iz moje Busovače, mojih Lugova... Prvo sam boravio u Puli, zatim Zagrebu, potom Varaždinu, a zatim dolazim u Maljevac kako ga ja nazivam ‘’centar svijeta ‘’. Odlazak iz Bosne bio je veoma težak i bolan za mene i nikada zaboravljen! Zamislite da dođete u novo mjesto gdje vas nitko ne zna kao četrnaestogodišnjak, kao dijete koje je tek završilo osmi razred. Nova sredina, novi nepoznati ljudi, sve je drugačije. Ali čovjek se počinje navikavati na sve to, na život bez domovine, bez dragih ljudi. Nikada i nikome se ne ponovila 1992. godina.
Završili ste medresu u Zagrebu, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, odabrali ste imamski poziv, zašto?
U Puli sam počeo ići u trgovačku školi, ali sam se ubrzo odlučio za medresu i završio sam zagrebačku medresu. Evo i Islamski pedagoški fakultet u Bihaću je pri kraju. Radim u Osnovnoj školi Cetingrad kao vjeroučitelj islamskog vjeronauka. Pored toga imam sam u džematu Maljevac. Biti imam je častan poziv, predvoditi ljude, biti s ljudima, jednostavno ih osjetiti... to je dio mene. Biti imam je nešto neopisivo, poseban životni poziv, upotpunjuje čovjeka kao ličnost. Onome ko nije imam jednostavno mu ne mogu objasniti što je to. Imamski poziv se mora probati da bi se znalo što je to. Život protkan vjerom, prakticiranje Allahovih, dž.š., naredbi, pozivanje u vjeru, upućivanje na dobro, rad s djecom i druženje, razne manifestacije, živjeti s ljudima... pa ima li većeg bogatstva? Imam se ne teše, on se rađa.Izgleda da sam bio imam i prije svoga rođenja.

Maljevac na granici

Trenutno ste imam malog džemata Maljevac, možete nam ukratko predstaviti taj džemat ?

Džemat Maljevac nalazi se u Hrvatskoj, uz Veliku Kladušu, na samoj granici. Formiran je 1998. godine. Džematlije su 2000. godine unatoč teškoj ekonomskoj situaciji odlučile kupiti komfornu i prije svega funkcionalnu kuću koja će im služiti za obavljanje vjerskih dužnosti. Kupnju i adaptaciju vakufske kuće najvećim dijelom financirale su džematlije, ali su dobili pomoć od Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj te raznih donacija. Dok ovako ramazanimo i sejrimo, već imamo davne planove izgradnje prave džamije u Maljevcu kojoj lagahno, ali sigurno, idemo ususret.Ovogodišnja ramazanska posjeta muftije Šefke ef.Omerbašića ulijeva nam nadu u naše ozbiljne nakane. Imamo mnogo aktivnosti vezanih za funkcioniranje džemata. Mektepska nastava koja se odvija za vrijeme vikenda je prioritet. Školski vjeronauk nam pohađaju svi učenici u pet osnovnih škola gdje predajemo supruga Nejla i ja na cijelom Kordunu, uz granicu sa BiH. Od supruge „kradem“ kreativnost u nastavi. Imamo 137 učenika na vjeronauku, 176 obitelji živi u 13 sela koja pripadaju ovom džematu iz tri općine, Cetingrad, Vojnić i Topusko. Džematlije sudjeluju u svim aktivnostima koje ima jedan džemat, to je posebno izraženo u ovim mubarek ramazanskim danima. Ramazanske aktivnosti i druženja posebna su radost svih nas u džematu Maljevac, a posebno najmlađih džematlija. Za nedavno održane hatme imali smo i „Maljevački dan kulture“, gdje je nastupalo pet kulturno-umjetničkih društava. Dakle, uz hatme je išla i kulturna manifestacija koju je džemat organizirao. Imamo i svoje vlastito mezarje. Maljevac ima istu sudbinu kao i poznatija Gunja kod Brčkog, a daj mi Bože sreće da i ja svojim pozivom ličim na gunjskog imama Idriz ef. Bešića kojeg uzimam za uzora u Bošnjaka u Hrvatskoj. Ako Bog da i mi ćemo u Maljevcu „centru svijeta“ imati svoju džamiju kao i oni u Gunji.

Bosna (možda) Vam ne fali jer živite skoro na granici, često ste musafir mnogih kulturnih i vjerskih manifestacija ovdje?

Bosna je dio mene, tu sam rođen i ona je utisnuta u mene, u Bosni je moje djetinstvo koje je nažalost prekinuto... Živim na granici dvije države. Kada se zaželim Bosne odem do Kladuše pa je pihnem, pihnem je od Kladuše do Drine, a to je svakodnevno. Da, često sam musafir mnogih kulturnih i vjerskih manifestacija,kako u Bosni tako i ovdje i mnogim drugim mjestima. Često budem pozivan kao gost na mnogobrojne manifestacije kulturnog i vjerskog sadržaja. Ono što je za mene posebno značajno je oganiziranje druženja sa učenicima koji su polazanici kako islamskog tako i katoličkog vjeronauka, naravno u suradnji s kolegom katoličkog vjeronauka Željkom Mucićem koji je isto porijeklom iz BiH. To je naše bogatstvo. Druženje s djecom i omladinom različitih vjera. To nema alternativu za međusobno upoznavanje i njegovanje međusobnih dobrosusjedskih odnosa.

Regulirana prava muslimana

Koliko su danas Bošnjaci ustavotvorno priznati i zaštićeni kao nacionalna manjina u Hrvatskoj?

Bošnjaci kao nacionalna manjina u Hrvatskoj priznati su u punoj formi, ali djelomično se primjenjuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Bošnjaka nema dovoljno u sudstvu, rijetki su Bošnjaci koji su zaposleni u državnim tijelima, neproporcionalan je broj Bošnjaka u izvršnim tijelima jedinica lokalne samouprave.... Veliki je problem nezapošljavanje, uglavnom kao i svugdje u svijetu. Pored ovog zakona muslimani u Hrvatskoj odn. Islamska zajednica je sklopila s Vladom RH Ugovor o pravnom položaju koji regulira sva prava muslimana u vjerskom smislu i koju se odlično primjenjuje od odgoja i prosvjete do dušobrižništva u zatvorima, svim pravima muslimana te participiranja u materijalnom smislu. Ono što mi muslimani danas u Hrvatskoj imamo malo koja europska zemlja se s tim može pohvaliti.

Često ste što privatno, što službeno na mnogim društvenim događanjima u Hrvatskoj, kao pojedinac ili predstavnik svoga naroda sigurno afirmirate bošnjačku kulturu, tradiciju i duhovnost?

I privatno i službeno prisustvujem mnogim društvenim događanjima u Hrvatskoj. Ni u jedom momentu ne zaboravljam bosnjačku kulturu, tradiciju i duhovnost bošnjačkog naroda koja je toliko bogata, naroda koji je preživio 1992. godinu, nastojim održati tradiciju bošnjačkog naroda koliko mogu, kroz moje stihove, moje pjesme koje su protkane duhom islama, moj govor na raznim nastupima, moj imamski poziv, kroz moje Ja. Prije dva mjeseca u Maljevcu smo osnovali Bošnjačko kulturno umjetničko društvo sa znakovitim imenom „Una“ koje je do sada imalo već dva nastupa, u BiH i u Hrvatskoj. Naziv „Una“ je zapravo prostor s kojeg su došli ovdašnji Bošnjaci u Hrvatsku, rijeka koja spaja dvije države i koja je uvijek jedna jedina, bila i ostala mnogima životna inspiracija. Uz BKUD formirali smo i Karate klub „Zmaj“.

Uživanje u pisanju

I ono još zanimljivo u Vašem životu, između ostaloga, niste samo ljubitelj pisane riječi već njene tragove odavno ostavljate na papiru. Možete li nam o tome nešto reći?

Ljubitelj sam pisane riječi, volim pisati. Jednostavno uživam u pisanju. To je posebno izraženo zadnju godinu dana kroz poeziju. Tragovi moje pisane riječi nalaze se u još neobljavljenim rukopisima, knjigama koje će uskoro, ako Bog da, vidjeti svjetlo dana. Neki od naslova moje pisane riječi su: Unski šum, Allah te nagradio, Insan u odijelu, Deveti mjesec, Sultanija, Cetingradski tarih, Omarska zloglasna, Na mostu Koranskom, Ja musliman nisam, U Makovoj zemlji, Ja govorim o Bosni itd. Tragove ostavljam na hartiji, za generacije koje dolaze za što će krajnju riječ imati čitatelji i ljubitelji poezije. Ja pjesnik nisam, ali osjetim iznutra kako me pjesma zove i izranja iz mene poput ribe iz mora koja se ponovo vraća u more.Ozbiljno razmišljam da počnem pisati mevlud, možda idući ramazan dočekamo s novim mevludom.

Često radite recitale na mnogim svojim gostovanjima, otkud i gdje se skriva Vaša inspiracija, tko su vam uzori, dokle sežu Vaša stihovanja?

Najčešće pišem o temama: vjera, ljubav, ljudi i domovina. To su ujedno i naslovi četiri knjige koje uskoro izlaze iz tiska. To je ustvari čovjekov identitet i sva četiri ta identiteta međusobno se nadopunjuju. Čovjek ne bi mogao živjeti bez vjere, ljubavi, ljudi i domovine, jedna se u drugu ulijevaju i jedna bez druge ne idu. Vjera protkana ljudima... Ljudi bez ljubavi ne mogu živjeti, vjera se živi u domovini koja nema granica ljubavi. Volim ljude, oni koji ne vole ljude nemaju ljubavi u sebi, nemaju vjere u sebi. Pjesme nastaju svakodnevno iz života koji nas okružuje i pišem o svakodnevnim aktualnim događajima, npr. Bosanska sofra u Makarskoj, Reis u Krajini spava, General Jovan, Parada nemorala, Din dušmanine... Sve granice želim pjesmom oboriti. Pjesme nisu omeđene prostorom i vremenom. Želim izaći iz svoga tijela i posmatrati sebe i druge, ono lijepo u i oko ljudi, što često i uspijevam, a ramazan je velika inspiracija. Pjesmom želim nadoknaditi ono što je nedostajalo u ilahijama, pjesmom oživjeti unutarnji dio čovjeka, upotpuniti tu jednu prazninu. Moje pjesme se mogu čitati u školama, na otvorenjima džamija, priredbama, raznim manifestacijama i programima, ali i mevludima. Uzora, da prostiš, nemam jer bi izgubio ono svoje što pjesmom želim reći ukoliko na nekoga bacim oko svoje, ali ono što me stalno nuka i uvijek iznova povlači jeste Makova ljubav prema Bosni, te Ćazimova težnja ka Gospodu i tevbi. „Nije svaki Medžnun lud niti je svaka Lejla noć. I kad je vidi oči joj ne gleda. Samo luđak u noći ne može spavati i samo noć ne smije luđaka dirati“ – kako sam jednom opjevao.

Jeste li šta do sada objavili ili kada će šira javnost vidjeti konačno Vašu preokupaciju lijepom riječju?

Ovo je prvi put do sada da nešto objavim ovkavog sadržaja. Do sada sam objavljivao prozne tekstove u manjem broju u hrvatskim časopisima te svega nekoliko pjesama. Iz štampe će izaći četiri knjige uz dodatak CD i to u kompletu, nadam se između dva Bajrama, ako Bog da. Ujedno bih obavijestio zainteresirane da je moguća pretplata prije izlaska dok će zainteresirani pretplatnici dobiti posebno pismo zahvale uz komplet knjiga. U knjigama će se naći osvrti od istaknutih eminentnih stručnjaka svoga područja kao što su reis Cerić, Safet Kadić, dr. Remzija Hadžiefendić Parić, Ibrahim Kajan. Na CD-u će se naći dvanaest pjesama, iz svake knjige po tri, koje će čitati Kenan Alagić, radijski voditelj iz Cazina. Dakle, moći će se i čitati i slušati dok drugi čitaju pjesme. Ovako nešto još nisam nigdje vidio pa mi je namjera ovaj svoj „kapitalac“ učiniti još posebnijim. Postoji veliko zanimanje za još uvijek neobjevljenim knjigama pa sam stoga prvobitnu nakladu udvostručio jer je polovica već „rezervirana“.

Hodža u filmu

Otkud u filmu Lov u Bosni?

Jedan dio filma „Lov u Bosni“ je sniman u mjestu Krstinja nedaleko od Maljevca. Sasvim slučajno sam saznao od tadašnjeg načelnika Vojnića Nebojše Andrića koji me je pozvao da dođem na te pripreme jer je bilo zanimljivo što u tom mjestu bez muslimana grade džamiju. To je bilo krajem 2006. godine. Saobraćaj je bio obustavljen, snimanje u toku... Tu je bila jedna mala džamija. Došao sam pogledati tu džamiju. Razgovarali smo. Pozvali su me da dođem na izbor statista. Prošao sam neke uvjete i kada su me pozvali na probu odjeće, dali su mi ahmediju i džubu. Dobio sam svoju opremu koju sam zamijenio svojom originalnom. Dugo se pričalo kako su svi u filmu glumili i da sam jedini ja bio original u cijelom filmu. U filmu sam bio hodža. Građu od te džamije sam podijelio ljudima, nišane i džamijska vrata sam zadržao za sebe. Vrijednost filma je 45 miliona dolara. Poseban detalj sa seta pamtim gdje sam baš za vrijeme snimanja zaučio ezan i „pokvario“ planove scenariste. U filmu su glumili Richard Gere, Howard Terence, Ljubomir Kerekeš. Da nisam tada, kada bi hodža dočekao pojavljivanje u holywoodskom filmu? Ha ha ha... To je isto i s pjesmama. Neobično je da vidite efendiju kako ‘krasnoslovi’ i govori o ljubavi, uzdasima, ljepoti. Pa nismo mi imami samo za džamije i nismo prikovani samo uz džamiju. Lagano silazimo s minbera među ljude i zajedno s ljudima odlučujemo u cjelokupnom životu. Ne odlučujemo sami, ali isto tako ne dozvoljavamo da se mimo nas ili u ime nas odlučuje. I mi želimo ići na godišnji, i mi želimo ići u kino, i mi želimo dati ponešto u hajr, i mi želimo sevap, i mi želimo više raditi, i mi želimo dobar auto, i mi želimo imati vlastiti stan jer, i mi smo samo ljudi, a ne samo hodže. Dosta se govorilo ti si hodža, ti ne smiješ ovo, ne smiješ ono, ali čekaj, jel ti to smiješ? Koja je to kod tebe vjera? Jel to ima objava mahsuz za hodže objavljena? Mi hodže ne živimo izolirani od drugih i želimo biti kao i drugi, ako ne i bolji da ih za sobom vodimo, a ne zavodimo kako nam neki ‘poturaju’. Ne samo da se ne umire bez hodže se i ne živi. Često svojim džematlijama kažem: „Voli hodžu svoga k’o i samog sebe.“
Vaša najveća podrška u svim Vašim aktivnostima i radu je porodica.
Da,uz mene i moju hanumu Nejlu odrastaju i naša djeca Ajla i Aziz koji su mi nepresušan izvor inspiracije za dinamičnim životom.Suprugu sam upoznao u medresi koju smo zajedno završili i išli smo u isti razred.Oženili smo se odmah nakon medrese i nismo se pokajali.Mi smo bogata obitelj gledajući na godine djece jer moje godine su tespih.Ajla ide u peti razred,a Aziz u treći.Kada bi se vratilo vrijeme,opet bih upisao medresu,opet bih oženio svoju hanumu iz Maglaja i opet bih pisao pjesme u Maljevcu „centru svijeta“.To su moje najljepše ljubavi.

Poruka Bošnjacima u Hrvatskoj i Bosni?

Bošnjaci u Hrvatskoj su autohton narod i to ne treba dokazivati. Muslimani su jedna zajednica bez obzira gdje živimo, da li u Hrvatskoj, Bosni, Njemačkoj, Švicarskoj itd. Jedno nas veže, vjera u Allaha dš.š. i poštivanje drugih i njihovog prakticiranja vjere. Bošnjaci u Maljevcu kada se sabahile probude imaju usmjeren pogled prema Bosni, a iz Bosne ezan odjekuje u Hrvatsku. Pa to je veliko bogatstvo, i ezan iz Bosne i zvono iz Hrvatske ili obratno. Možete birati, kako za koga i kako ko ide, u kojem smijeru, dal’ na istok ili na zapad. Gdje god krenete nabasat ćete na Bošnjaka. Gdje god je i jedan Bošnjak tu je centar svijeta. To svaki Bošnjak treba znati.Svim Bošnjacima ma gdje bili želim da čestitam bajramske blagdane s riječima Bajram šerif mubarek olsun!

Preporod.com