BH Magazin

Genocid d.o.o

Utorak, 02 Mart 2010 12:13

U Srbiji treba jako malo vremena da se pređe sa riječi na tijela. Samo se sjetite kako se pred Haaškim tribunalom branio Šešelj. Uvijek je ponavljao samo jednu rečenicu: Ja sam samo govorio. Istina, on je samo govorio, a netko je samo vozio, samo utovarao, samo zakapao, samo posuđivao hladnjače....

...Obezbeđeno je dovoljno autobusa i kamiona da vas se odveze odavde...

Ratko Mladić

Nakon što je prošli petak počelo suđenje intimusu generala Ratka Mladića, Zdravku Tolimiru svi srpski mediji osim e-novina, Vremena i Peščanika trijumfalno su objavili kako su sad ostala samo dva mjesta na optuženičkoj klupi u Haagu koja čekaju Mladića i Hadžića.

U nastavku teksta ćete naći vrlo podrobno objašnjenje zašto je ova vijest totalno neistinita i zašto bi oni koji su je objavili u nekoj normalnoj državi odmah bili optuženi i pritvoreni zbog poticanja na nacionalnu i ostalu netrpeljivost. Pogotovu zbog toga što u Srbiji treba jako malo vremena da se pređe sa riječi na tijela. Samo se sjetite kako se pred Haaškim tribunalom branio Šešelj. Uvijek je ponavljao samo jednu rečenicu: Ja sam samo govorio. Istina, on je samo govorio, a netko je samo vozio, samo utovarao, samo zakapao, samo posuđivao hladnjače....

Iako je matematika predmet iz kojeg sam redovno išao na popravni ispit, zadnjih nekoliko dana ona mi oduzima mnogo vremena, a mučnina koju sam osjećao prije popravnih se može okarakterizirati kao blago meškoljenje u želucu u usporedbi s rješavanjem zadataka koje sam sebi postavio prije pisanja ovog teksta.

Putujući cirkus BIA je prije nekoliko dana svoje šatore razapeo na Banovom Brdu, koje je kako mi kažu prijatelji iz Beograda, inače lijep kraj. Međutim, tamo je general Ratko Mladić, inače vrlo popularan u krugovima Haškog suda, Interpola i Amnesty Internationala savio svoje umirovljeničko gnjezdo, pa onda kad mu iz te iste BIA jave da ga eto danas neće smetati jer Brammertz je daleko, a i nije on prva briga, u hladu ispred kuće odmara svoje stare kosti.

I treba ga razumjeti, jer nije malen posao u tri dana okupiti, prevesti, pobiti i pokopati 1.648.000 kostiju. Toliko naime osam tisuća ljudi ima kostiju, kad se 8.000 pomnoži sa 206. Nadalje, užasno je teško upravljati sa 88 autobusa. Takav vozni park potreban je da bi se nekih 8.000 ljudi prevezlo od točke A do točke bez povratka. Velik je, između ostalog, problem i kako se snaći sa 520.000 kilograma ljudskog mesa. Ovu odvratnu složenicu „ljudsko meso" upotrebljavam baš radi onih koji odbijaju Rezoluciju o Srebrenici, onih za koje su ostale samo dvije prazne klupe. Za njih su ti ljudi (ako ih smatraju ljudima, jer su to da oprostite, Bošnjaci) isto što i teletina razbacana po klaonici.

E sad, nakon što je Ratko riješio sve ove probleme, živo me interesira kako se snašao sa svim tim tjelima koja kad se poslažu jedno kraj drugog tvore vrstu dugu oko sedam killometara. Ovo KILLometara naglašavam.

Do sada je većina vas shvatila čemu ovaj matematičko-genocidni uvod. Ratko Mladić je ovu operaciju, kao i sve prethodne proveo uz svesrdnu pomoć najmanje dvije tisuće ljudi.

I Haaški sud i Vlada Srbije u svim medijima se trse kako su Madić i Hadžić posljednji bjegunci od Tribunala i to je najbolesnija laž koju sam ikada u životu čuo. Tolimir, Župljanin pa i Mladić su samo kap u moru zločinaca sa sve tri strane. Za ovaj zločin, kao i druge trebalo bi odgovarati puno više ljudi. Pripadnici streljačkih vodova, vozači autobusa, vozači bagera, vozači hladnjača koji su naknadno premještali tijela i da ne nabrajam sve ostale.

A koliko ih je odgovaralo?

Niti jedan. Dok god se suodogovrni za Srebrenicu šeću po Srbiji i Šumskoj, oni će ga kao hvatati a mi ćemo im kao vjerovati.

A Mirsada će se nadati da će prije svog mezara vidjeti mezare svojih dvaju sinova.

Preuzeto sa prijateljskog portala E-Novine