BH Magazin

Znate li što je ebru umjetnost? Oni koji su krajem prošlog tjedna bili u Turskom kulturnom centru
“Yunus Emre” u Sarajevu mogli se su upoznati s ovom tehnikom te naučiti tajne slikanja. Upravo ovaj centar je u Sarajevu predstavio tradicionalnu tursku tehniku slikanja po površini vode, poznatu pod nazivom ebru.
Prezentaciju je vodila profesorica turskog jezika i zaposlenica Centra Sanja Krihić, a publici je tehniku demonstrirao Elvis Hajdarević, apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Ebru je specifična tehnika slikanja koja nastaje primjenom posebnih boja koje se apliciraju na vodu da bi se potom otisnule na papir. Pripremne faze za izradu ovih slika traju dosta dugo, a sama izvedba rada je veoma kratka. Riječ “ebru” potječe od perzijskih riječi ebr što znači oblak i ab-i ru koja znači lice vode. Prema nekim izvorima, ova tehnika je nastala u gradu Buhari i “preko svile” došla do Osmanskog Carstva. Po drugim predajama, njezino se porijeklo veže za drevno kinesko bojanje papira.
Za uvezivanje knjiga

U razdoblju Osmanskog Carstva ebru se koristio za uvezivanje knjiga, ali i kao pozlate i bordure na levhama. Kasnije se raširila na platno, staklo, ukrasne glinene posude i drvo. Često se koristi kao pozadina za izradu kaligrafskih umjetničkih djela. Posebna je po tome što pored vizualne elegancije posjeduje i terapijski učinak pa se danas koristi i u terapeutske svrhe.
Za korištenje ove tehnike potrebni su drvena ili metalna posuda, posebno pripremljene boje, destilirana voda i kistovi od ružinog drveta i konjske dlake kao i metalne šipke i češljevi koji se koriste za oblikovanje boje koja pluta na površini vode. Temeljne boje u tradicionalnoj turskoj ebru umjetnosti su bijela, crna, žuta, crvena, boja zemlje, odnosno oker te indigo plava i smeđa. Postoje razne vrste ove umjetnosti. Najpoznatije su krupni ebru (Battal), plima i oseka ebru (Gelgit), kašmirski ebru (Šal), češljani ebru (Tarakil) te prošarani, cvjetni, pisani i pješčani ebru.

Nikad dva ista

Specifičnost je u tome da je nemoguće izraditi dva potpuno ista ebru djela te da se ne može znati kako će slika izgledati sve dok se papir ne izvuče iz vode. Zato se u vrijeme Osmanskog Carstva često koristila za potvrđivanje autentičnosti dokumenata. Sultan bi jedan kut ebru rada odrezao i dao svom veziru, a kasnije bi mu pismo ili naredbu napisao na poleđini tog istog rada i poslao. Kada bi dobio pismo, vezir bi prislonio svoj kut na ostatak pisma, a ako su se šare poklapale, bio je siguran da dokument nije krivotvoren. Zanimljivo je i to što su neki od velikana ove umjetnosti smatrali da odražava trenutačno stanje ljudske duše, što zbog odabira boja, to i zbog kompozicije ili izgleda same slike koju umjetnik stvara.

U BiH nepoznat

O ebru umjetnosti u Bosni i Hercegovini, ali i na području cijelog Balkana ne postoje predaje. Poznato je da su mnogi kaligrafi za svoje potrebe sami izrađivali ebru pa se smatra da je među onim kaligrafima koji su djelovali u BiH bilo i ebru umjetnika.
Elvis Hajdarević, apsolvent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, koji je prezentirao ovu tehniku, kaže da se ova umjetnost ne izučava na Akademiji, ali da studenti koji su zainteresirani mogu učiti uz profesora dr. Ćazima Hadžimejlića. On je publici pokazao tehniku izrade neke od vrsta ebru umjetnosti kao što su krupni ebru, koji je nastao u želji da se oslika nebo, te između ostalog Gel-git ebru, odnosno plima i oseka ebru, u kojemu se specijalnim šilima potezima naprijed nazad prave šare. Ova riječ se u turskom jeziku može doslovno prevesti kao 'idi-dođi' aludirajući na pokrete rukom, ali također na plimu i oseku.
“Ebru je tehnika trenutka i s njom se bavim šest godina. Zaista djeluje kao terapija i opuštajuće. Na našim prostorima je dosta nepoznata, a tek u skorije vrijeme počinje dobivati svoju publiku. Radi se na čistoj vodi na koju se aplicira boja koja lebdi na njezinoj površini. Prislanjanjem papira na vodu ove šare ostaju na papiru i tako nastaje ebru”, objašnjava Hajdarević. On nam kaže da je razlika između tradicionalnog iranskog i turskog ebrua u tome što je iranski dosta svjetliji i koristi neutralne, blage boje te se rijetko kada koristi kao samostalno umjetničko djelo te uglavnom služi za izradu pozadine. U turskom ebruu dominiraju jače boje, prvenstveno zemljani tonovi, a ebru često postaje zasebno umjetničko djelo čija se izrada može nastaviti i kroz nekoliko dana.

Tečajevi i u veljači

Kako nam je rekao Nuri Turkyilmaz, koordinator obrazovanja u Turskom kulturnom centru “Yunus Emre”, lani su organizirali sedmodnevni tečaj koji je svima zainteresiranima omogućio naučiti osnove tehnike ebru umjetnosti. Početkom veljače će organizirati dvomjesečni tečaj. Osigurat će sve potrebne materijale, a nakon završenog tečaja svi će polaznici dobiti certifikat. Najavljen je također i posjet skupine čuvenih turskih umjetnika ebrua koji će BiH publici i prezentirati ebru te ostale tehnike umjetnosti.

Piše: Ana Topić, Dnevni list.ba