BH Magazin

Polovicom prošle sedmice u zeničkom Domu Preporoda promovirana je knjiga poezije «Skovana od vremena» Amire Šabić Langić, pseudonima Ammara, čiji je izdavač Udruženje za promociju i afirmaciju mladih intelektualaca PAMI. U pitanju je poetski prvijenac rođene Riječanke, koja je sa mužem i svojih četvoro djece, poslije rata stalno nastanjena u Travniku. U 28. godini ova autorica je oboljela od multiplaskleroze. Iskušana teškom pokretljivošću i povremenom slabovidnošću, svoje osjećaje i misli započinje pretakati u stihove, koje objavljuje na blogovima, pod nazivom Ammara. Najbolje pjesme prikupljene su i objavljene u njenom prvijencu «Skovana od vremena», kojom ova autorica poručuje – moja poezija je moj razgovor sa mojom dušom. Zapisala je Lejla Sarajlić u nezavisnim novinama ''Naša riječ,'' u mjesecu aprilu, tekuće, gospodnje, olujno-treskajuće godine.
***
Evo, šta o ovoj interesantnoj pjesnikinji misli naša dopisnica: Tanja Zubčević-Alečković.
Sa Amarinim perom sam se prvi put susrela na blogger.ba. Blog koji je pisala imao je neobično ime; Malo drugačija mama. Sam naziv me je privukao i počela sam redovno pratiti sve što je pisala.
Na veoma lijep i čitaocu dostupan način Ammara je pisala o svakodnevnici. Ubacivala je i dozu humora, ovisno o temi, sa ukusom i pažljivošću.
Ponekad bi na blogu objavila i stihove potpisane njenim imenom. Duhovna poezija koja me je privlačila i budila mnoštvo pitanja na koja sam mogla samo naslutiti odgovore.
Nakon kratke pauze naše virtualno prijateljstvo se nastavilo na facebook-u. Ammarini duhoviti statusi su privlačili ljude i komentari su bili mnogobrojni.
Uživala sam, a i sad uživam, u njenom društvu. Zna kako da obraduje čovjeka, rasveseli i nasmije.
Jednom je u album stavila i fotografiju žene obučene po poravilima islama i kao naslov napisala „Turbo bula“. Ne, Ammara se nije htjela našaliti sa pokrivenim ženama, tim više što i sama nosi hidžab, već je htjela sa nama da podijeli dobro raspoloženje. Takva je Ammara, uvijek spremna za podijeliti dobre vibracije.
Oduševila me je Ammara, po ko zna koji put, svojim tekstom o napadu na policijsku stanicu u Bugojnu u junu prošle godine. Nazivajući bratom, Tarika, ubijenog policajca jasno je poručila da je to što se desilo neprihvatljivo i da daje svoju podršku porodici ubijenog.

Skovana od vremena

Obradovalo me je Ammarino pitanje da li želim napisati osvrt na njene stihove. Naime, prošle godine je izišla iz štampe njena prva zbirka poezije pod nazivom „Skovana od vremena“. Nisam bila psremna za tu zadaću, ali sam prihvatila, jer volim Ammarine stihove. Na moje zadovoljstvo Ammara je bila zadovoljna napisanim.
A napisah sljedeće:
„Otvorih seharu sa Ammarinim pjesmama. Nježan povjetarac zapuha. Osvježenje u ove sparne dane.
Dočeka me pjesma puna snoviđenja i nadanja. „Sanjala sam budna“, kaže nam pjesnikinja. Sanjala je najljepše što onaj koji vjeruje može sanjati.
Kroz san nas vodi crtajući slike. I na kraju, svjesna čovjekove nebitnosti, sama sebi poručuje:“O moj Bože, bar da jesam“.
Nastavlja taknje riječima u istom duhu, pa u pjesmi:“Imenima Tvojim počašćena“, kaže:“muhtač ruke pružila i pune blagoslova vratila“:
Još jedna poruka i pouka da sve što radimo, ne radimo dobro, bez blagoslova i Milosti. Mala sam, poručuje, mala i ovisna o Tebi. Uz opis svitanja, poj ptica, znamenja jutarnja vode nas da vidimo kako izgleda dan pun radosti. I tu nam objašnjava da Svjetlost za nju je kao prve zrake sunca koje svijet kupaju.
Nadobudnim stihovima otkriva i nadu da „neće ostati fleka na povijesti naroda“. Dodiruje ono najskrivenije u nama, naše strahove i čežnje. Sve čemu težimo nabrojano je u pjesmi i lako se pronaći i prepoznati.
Nailazim i na drugačiju pjesmu. „U lovu na vjetar“, obraća se čovjeku, robu Božijem, ovaj put direktno, ne kroz poruke i pouke, već kroz pitanja. Otkriva nam jedinu istinu koju znamo, ali rijetko o joj razmišljamo. Kaže da „ljudi ne vole da ih moliš“ i već u sljedećem stihu se izvinjava za sve dosadašnje molbe. Puna samospoznaje opisuje „kosti svoje“ kao „već struhle“ i dodaje da „čekaju samo tren da sa zemljom se stope“.
Opet nešto što nas podsjeća na prolaznost i činjenicu da smo samo treptaj Oka nebeskog. Da smo sekunda na Satu vječnosti i da ćemo proći kao i mnogi prije nas.
Jednom riječju „sikter“ predstavlja odvažnost žene koja zna zamke đavolje i sve mreže kojima hvata plijen.
Opet uz Božiju pomoć stoji mirno, bez straha i zebnje, priča o sebi, ženi koja zna svoj Put i koja zna gdje je Milost i Ko je dijeli.
Nađoh se i pred Kapijom. Odvedoše me stihovi Ammarini. I vidjeh Svemir u čovjeku, jedan prst ka nebu u zjeni oslikan.
„Vidi me malene“, moli, a kao da govori“ja sam svjedok Moći, kreacija Stvoritelja.“
Pjesmu završava sa pitanjem“Ummete, kud se, živ bio, odmećeš?“ Vapaj, molba ljudima da pogledaju  na sebe i u sebe.
Teško je ne prepoznati se u Ammarinim stihovima. Pa tako i u „Reviziju“ život je stao. Od rađanja do polaganja u zemlju, sve u tih nekoliko stihova. I dobro poznata činjanica da smo sami sebi najveći protivnici.
Kroz sve stihove, Ammara poisujući seb i svijet oko sebe, jasno govori o čovjeku, malom biću ovisnom o  Stvoritelju, i nesvjesnom svrhe svoje. Ammara je otkrila tajnu, zna od Koga je poslana i Kome će se vratiti. Govori nam da je ovaj svijet samo usputna stanica, tu smo jedan tren.
U „Tragovima Kur´ ana” šapće o sebi, svojim grijesima, svim pogrešnim koracima i odlukama.  Ali i o onim koje su ispravne, pa tako upoznajemo dušu koja sebe kori.
Naziva sebe i „Staklena“, jer joj je „postolje puklo“. Hrabro je priznati svoje slabosti, ali Ammara se i uzdiže iznad njih konstatacijom da „ljepota živi i u zrelosti“.
„Kako možete“, pita, „kako možete biti slijepi“. Svaka njena pjesma je i protkana i brigom o drugome, pokušava uputiti na pravi Put. I ne želi se pnavljati, prazne fraze ne ponavlja, već govori da „sve to život je“.
Ammara nam je puno pjesama darovala, riječi, poruka i pouka. Pitamo se često kakav će trag za nama ostati, po čemu će nas pamtiti.
Jedno je sigurno, dubok će trag Ammarin biti i onda kad oči sklopi živjet će ove pjesme i svjedočiti o njoj.
Puno toga saznah o Ammari iščitavajući njene stihove. Upoznah je na jedan poseban način i sretna sam zbog toga.

Biografija

Ammara (Amira Šabić Langić) je rođena u rijeci 1974. godine.  Majka je četvoro djece, za koju kaže da su njen ponos.
Najvjernija prijateljica joj je multipla skleroza, već više od deset godina. Povremeno ju je držala slabovidnom, bez ravnoteže, čak i 90% slijepom jedan dio vremena.
Danas živi i stvara u Bosni i Hercegovini.
Svim ljubiteljima duhovne poezije i lijepe riječi preporučujem Ammarinu zbirku „Skovana od vremena“.
Priredio: BHMagazin.com