BH Magazin

BH Magazin je startao s novom rubrikom: Kultura plus. Donosimo vam u nastavcima roman Nihada Đozića ( posvećenog ljudima koji više ne žive u svojim kućama: LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA).
Ko viri kroz ključaonicu, može vidjeti nešto što će ga kasnije mučiti.
R. Silverberg
Ljudima koji više ne žive u svojoj kući. Posvećeno najboljem prijatelju.

- Da, jesam... Donijela sam Irmine fotografije i htjela bih čuti tvoje mišljenje.
- Bolje bi bilo da je i ona došla sa tobom. Fotke jesu važne, ipak, mnogo je važnije vidjeti nekoga uživo i razgovarati.
- Ako ti se dopadne, drugi put, dolazimo zajedno - kazala je Mimi i pružila mu portfolio sa slikama.

Sa velikim zanimanjem gledao je prilično dobro napravljene fotografije i otkrio nevjerovatnu stvar - ta mala Irma izgledala je potpuno identična Mimi iz onog vremena kad su se njih dvoje upoznali u prvom razredu gimnazije. Da čovjek ne povjeruje vlastitim očima.
- Da ne znam da imaš kćer, pomislio bih da mi podvaljuješ svoje stare slike - rekao je. - Toliko je slična tebi i, srećom, nije na oca.
- Da, liči na mene. Mada, voljela bih da je na tebe.
- Prekasno je za tu vrstu razgovora. Puno je vremena prošlo i već sam zaboravio.
- Svejedno, želim da znaš šta se dogodilo. Godinama nosim u sebi i muči me... Te noći, dva-tri dana poslije mature Zoka me pozvao u svoj stan. Mislila sam da ćeš i ti biti tamo... Pili smo i tada sam prvi put probala kokain. Ne sjećam se svih detalja, ali znam da je oko ponoći došao Beno i... zaista ne znam šta se desilo... spavala sam s njim... Uskoro sam otkrila da sam trudna... Šta sam mogla? Zoka je rekao da nemam drugog rješenja... morala sam se udati - kazala je, suznih očiju.
- Mislim da je to bijedno opravdanje i zaista ne želim govoriti o tome. Koga još poslije ovog posljednjeg rata zanima prošlost. Treba zaboraviti i početi iz početka. Prošlo je toliko vremena, čitav jedan život je iza nas.
- Misliš da je lako? Misliš da se može tek tako izbrisati prošlost?!
- Naravno da nije lako, ali se može! Ako želiš da Irma radi kao model, dovedi je sutra, pa ćemo se dogovoriti. Napraviću najviše što mogu. Po fotografijama koje sam vidio, siguran sam da ima potencijala.
- Dobro, doćićemo ujutro... I, molim te, oprosti mi za sve - rekla je i zbunjeno ustala da ide.

Ispratio ju je do vrata i rastali su se bez riječi. Konačno je sve rečeno i mogla se staviti tačka na jednu epizodu iz prošlosti koja je tražila objašnjenje da ih više ne proganja i zbunjuje. Da pronađu toliko potreban mir i da svako od njih krene svojim putem jer sjenke nezatomljene prošlosti vuku se godinama i mrcvare polagano... Ali sigurno.

Donio je iz frižidera flašu ledene votke i sipao u čašu. Pažljivo je rezao limun i razmišljao o toj i takvoj prošlosti. Prolazile su mu kroz glavu scene filma davno završenog, bolnog za čitav život. Jasno se sjećao onog trenutka u kojem je shvatio da ga je ona, Mimi, bez ikakvog objašnjenja ostavila i stravičnog bola koji je gušio tek stasalog, mladog čovjeka.

Trajalo je danima, tjednima, mjesecima. Mislio je da je nikad neće prežaliti... A onda se u njegove grudi uselila druga bol, bol nadolazećeg rata i potisnula onu prvu. Rat je mnogima izbrisao prošlost i sjećanje. Njemu nije... Sada mu se sve vratilo u glavu i jedino je votka ‘pomogla’ da se umiri... da sredi misli... da se sabere... da posloži stvari i da posao stavi na prvo mjesto. Ispred svega. Možda je upravo zbog toga i došao u Sarajevo?

Što je još važnije - njegova djevojka Lola očekuje ga u Milanu i samo je pitanje vremena kada će se oženiti. Edvin je istinski voli i neće dozvoliti da nikakva prošlost ili bilo šta drugo stane između njih dvoje... Da pokida veze godinama strpljivo građene. Potpuno je siguran u sebe i ništa ga ne može pokolebati.

Mimi je njegova mladalačka, gimnazijska ljubav. Bez obzira na tu činjenicu... plamtila je istim žarom i intenzitetom kao one veze koje se događaju u zrelijim godinama. Rušila je sve pred sobom. Neiskustvo, licemjerje, predrasude, stereotipe i tradiciju. Četiri godine proveli su zajedno. Kao prst i nokat.  Roditelji nisu imali ništa protiv i prešutno su podržavali tu vezu. Kao slučajno, provukla se priča da u njima protiče stara begovska krv koju je potrebno miješati što, vjerovatno, implicira da nije dobro miješati je sa drugima.
- ‘Kombinacija snova’ - tvrdila je njegova nana koja je vjerovatno tu priču i lansirala.  

Edvinu je bilo smiješno. Ko još na pragu dvadest i prvog vijeka prebrojava krvna zrnca. Hoće li ‘plava krv’ donijeti bogatstvo? Naravno da neće... I njihovi su stari fukara kao i svi ostali. Mada, relativno pristojno žive. Mislio je da im ništa ne fali. Možda malo para? Kad zatreba, uzeće kredit u banci. Ionako inflacije ‘istopi’ glavnicu pogotovo ako se ušteđevinu čuva u ‘dojč’ markama koje su ‘jače od zlata’...  

Sjećao se tog sretnog i smiješnog vremena. Mimi je bila djevojka svima za primjer, sve dok nije počela piti pivo. U početku ‘jedno napola’, a onda svakome njegovo pivo. Kada je prvi put popila tri, Edvin se ozbiljno zamislio... Zatim su prešli na konjak. Desilo se u trećem razredu gimnazije. Faza  ‘Dedan’... po kafiću u srcu Baščaršije u koji su sa zadovoljstvom odlazili. Tamo su pušili ‘travu’ i bilo im je lijepo. Možda bi se taj period mogao i drugačije zvati - vrijeme u kojem su otkrili povezanost slobode i seksa. Mimi je shvatila da u njoj živi i neka druga osoba koju, nažalost, nije poznavala dovoljno dobro. I ta novootkrivena Merima Delić zračila je istom ljepotom i strašću. Možda je bila samo... na drugačiji način zanimljiva. Do neke mjere lakomislena i nepromišljena. Edvin je predosjećao da se ne može dobro završiti. Instinkt je bio njegovo najjače oružje... Svašta mu je, te noći, prošlo kroz glavu.

Dogodilo se oko deset sati uveče... Flaša je bila popijena do pola, i čitav život je protutnjao ispred vlažnih očiju, borio se sa sobom i demonima prošlosti, kad se na vratima njegovog ureda pojavila nasmijana Elma:
- Šefe, vidjela sam svjetlo i svratila da pogledam šta se događa?
-‘Događa’ se flaša i prošlost koja me proganja... Hoćeš se pridružiti?
- Mogu, mada mene samo budućnost proganja - rekla je njegova omiljena ‘bukerica’.

Pili su onu preostalu votku iz flaše i usput ‘šupljirali’... Pričali su neobavezno, onako, gotovo reda radi... Bez ikakvih pretenzija. Noć je tekla polagano, sporo i niko živ nije mogao znati kako će završiti... Edvinov instinkt utopio se u alkoholu... Sa ulice je dopirala prigušena svjetlost i prostor je izgledao mistično. Iz razglasa u kutu čula se tiha muzika ‘Morcheeba’, a golema bol u njegovim grudima nije prestajala... Kao da je neka tajanstvena ruka gumicom izbrisala petnaest godina života.
- Mislim da bi seks rješio tvoje probleme - rekla je.
- A tebi, kako će biti tebi?
- Meni je uvijek fino, volim kad se nešto dešava.

Raskopčala je njegove hlače i vodili su ljubav u potpunom košmaru. On je pokušavao zaboraviti prošlost, ona budućnost. Dva stranca u noći, dva zalutala čovjeka koji žele zaboraviti ono što nemaju, koji žive samo za taj trenutak... već u sljedećem sve će biti po starom, baš kao da se ništa nije dogodilo. Možda samo bljesak užitka u agoniji orgazma. Nikakvih sjećanja, nikakvih tragova, jedino nekoliko grama sperme na tepihu i nejasna melodija u košmarnoj glavi...

Istina, bol je privremeno prestala, mada, njegova duša možda nikada neće pronaći mir, a kamo li zadovoljstvo. Vjerovatno mu se samo tako činilo, te čudne noći, nakon razgovora sa Mimi i prebrzo ispijene boce... Elma je pušila cigaretu i veselo prepričavala neki prastari vic. Smijala se  razdragano svojim vlastitim dosjetkama i pokušavala ga uvući u igru beskorisnog pretakanja ispraznih riječi... On je imao čudno predosjećanje, nešto slično onom vremenu (‘deja vu’) kad je u zraku lebdio zlokobni miris rata i depresije... Nije mogao više izdržati, ostati na jednom istom mjestu. Iznenada je ustao, zamolio Elmu da zaključa i oteturao prema svom stanu...

Dugo je pokušavao zaspati. Shvatio je da se više ne smije pretvarati - povratak i susret sa vlastitom prošlošću unio je nemir u njegovu dušu. Ljudi za koje je oduvijek mislio da su potisnuti duboko negdje u sjećanju, u podsvijesti, sada su se vratili u ‘prirodnoj’ veličini i bezbrižno ‘šetaju’ po njegovoj glavi kao da za njih nema drugih i boljih mjesta na ovom svijetu...

Pokušavao se otrgnuti od svih tih misli i bio je ljut što ne može zaspati... Prevrtao se po krevetu u kojem je osjećao istovjetnu bol i tjeskobu. Zbunjenost koja ga je vraćala u godine za koje je mislio da su već odavno prošle i da se nikada više neće i ne mogu vratiti... Ljudski život je samo kružno kretanje pravom linijom sa amplitutadama.

Tek kad je pomislio na Lolu, osjetio je olakšanje...
- ‘Da, Lola je moj oslonac i sigurnost. Ona je moj mir i ljubav. Ništa me ne može pokolebati’ - prolazilo je kroz njegovu glavu i ubrzo je zaspao.

Sutradan je Mimi dovela Irmu koja je zaista prekrasna djevojčica, već stasala, formiranih grudi i bokova, visoka, izrazito lijepa i šarmantna. Razgovor s tom mladom djevojkom otkrio mu je nevjerovatnu osobnost kakvu dugo nije sreo. Ljubav na prvi pogled... Neodoljiva privlačnost koja povezuje pisca i njegov glavni lik kad ga je prvi put sreo i upoznao u realnom svijetu. Virtualna slika nastala u podsvijesti i zaboravljena u sjećanju. A sada, potpuno stvarna i sjajna, stoji pred njim.
- Koji je tvoj motiv, zašto želiš biti model? - upitao je.
- Želim pokušati, želim postati neko - rekla je Irma. - Možda bi bilo dobro da mi kažete koji su motivi kod drugih djevojaka, pa ću ja izabrati neke od njih.
- Motivi su različiti. Putovanja, učenje jezika, poznanstva, novac. Poslovi vezani za modu: oblikovanje, ‘stiling’, ‘make up’,...
- Mislim da je moj motiv... sve što ste rekli. Zašto bih se ograničavala na samo jedan izbor. Barem motiva možemo imati koliko hoćemo.

Edvin je napravio desetak test-fotografija na ‘digitalcu’. Zatim je snimio nekoliko kadrova kamerom... Kroz objektiv sve dobije drugačiju dimenziju. Duša i tijelo stopljeni i zaustavljeni u pokretnim slikama koje brzo promiču ispred zjenica i zapisuju se u podsvijest. Pokretanjem samo jedne stanice, film u svakom trenutku može biti emitovan. Ponekad i prije nego što je snimljen. Nešto slično genetskom zapisu...

Imala je skladne i prefinjene pokrete, lijep osmijeh, uvučene obraze i prekrasne jagodice,  pravilan nos, krupne zelene razmaknute oči i prirodnu plavu kosu, blago talasastu, izdužen vrat uklesan u ramena, uski struk i bokove sa arabeskom koja se utapala u dugačke noge i lijepa koljena i stopala... Zračila je nevjerovatnom energijom.

Nikada nije sreo ili vidio nekog toliko opuštenog i spontanog, osobu koju kamera beskonačno ‘voli’ jer je jednostavna i neposredna sa izrazitom mjerom i pristojnošću. Po svemu se vidjelo da je dobro odgojena i da je neko uložio puno truda u njezino vaspitanje i obrazovanje. Naprosto, imala je ogroman potencijal i on nije krio oduševljenje.
- Kako ti izgleda? - upitala je Mimi na kraju ‘castinga’.
- Mislim da je prekrasna! Toliko je dobra da bih od nje u samo jednoj godini mogao napraviti top-model. Već imam plan. Prvo bih je poslao u Milano u agenciju ‘Beatrice’ da joj naprave slike i da je potencijalni klienti vide uživo... Početkom septembra otišla bi deset dana u ‘Metropolitan’ u Pariz na Sajam mode, za zimski raspust idealno je dogovoriti ‘Storm’ u Londonu, a na kraju škole, iduće godine, Tokio ili Seul, najmanje dva mjeseca...
- Čekaj malo, zaista misliš da je tako dobra? I kako bih ja sve to vrijeme bez nje?
- Lijepo. Svuda bi išle zajedno i sve bi vam bilo plaćeno. Ove agencije prakticiraju da maloljetne djevojke uvijek prati neko od roditelja, obično mama, i žive u agencijskim depadansima u koje niko nepozvan ne može ući. Takva su pravila.
- Nisam sigurna da bi nas Beno pustio.
- Ne znam da li bi vas pustio, ali znam da, od iduće godine, svaki Irmin honorar može imati najmanje četiri nule - rekao je značajno.

- Da nisi malo pretjerao sa nulama?
- Ne. Siguran sam da može raditi kampanje u kojima je minimalni honorar 10.000 eura...  A istovremeno, normalno ići u školu i imati dovoljno vremena za učenje.
- Šta bi tvoja agencija imala od toga?
- Naša provizija je dvadeset odsto za poslove u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Za snimanja u Italiji, Francuskoj, Japanu i slično, mi dobijamo ‘commission’, odnosno procenat od agencija partnera, što iznosi deset odsto brutto honorara.
- I to je to?

Autor: Nihad Đozić, BH Magazin.com
Vezani tekstovi
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (1)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (2)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (3)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (4)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (5)