BH Magazin

BH Magazin je startao s novom rubrikom: Kultura plus. Donosimo vam u nastavcima roman Nihada Đozića ( posvećenog ljudima koji više ne žive u svojim kućama: LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA).
Ko viri kroz ključaonicu, može vidjeti nešto što će ga kasnije mučiti.
R. Silverberg
Ljudima koji više ne žive u svojoj kući. Posvećeno najboljem prijatelju.

LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (9)

Odjednom se, niodkud, pojavio Beno.
- Mislim da smo priču u vezi sa Irmom završili. I zamolio sam vas da ništa ne radite iza mojih leđa! - neizmjerno se trudio da mu ton i lice djeluje opasno.
- Ne znam što bih ti rekla, opet si paranoičan - kazala je pomalo zbunjeno Mimi. - Edvin i ja smo stari prijatelji iz srednje škole i upravo razgovaramo o tome kako bi bilo dobro da konačno proslavimo godišnjicu mature.
- Nije baš sasvim tačno, razgovarali smo o Irmi. Mislim da niste svjesni šta imate, ali se bojim da tu priliku nećete iskoristiti na pravi način - Edvin je nastojao biti iskren.
- Ako ti je već toliko stalo, evo imam poslovnu ponudu za tebe. Prodaj mi pola agencije i onda možeš biti Irmin agent. Kako ti se sviđa moj prijedlog? - unio mu se Beno u lice.
- Ne sviđa mi se. Te dvije stvari, nemaju nikakve veze... Ne mogu prodati nešto što nije za prodaju.
- Ako je tako, onda te molim da nas ostaviš na miru i da pustiš mene da radim kako mislim da je najbolje - rekao je prijetećim glasom i glavom pokazao Mimi da krene za njim.

Edvin se poprilično uznemiren vratio za sto i popio ostatak pjenušca. Ljut i razočaran što stvari ne funkcionišu onako kako on to želi. Tvrdoglav i uporan čovjek nikada ne odustane kod prve prepreke. Bori se do kraja... Lola je po izrazu njegovog lica odmah shvatila da nešto nije u redu.
- Je li se tamo nešto desilo? - upitala je, a on joj je ukratko prepričao taj susret pred toaletom.
- Irma je nova Cristie Turllington. Otac će upropastiti njenu karijeru jer ne zna ništa o ovom poslu - kazao je. - U tome i jeste  problem. Ovdje se ljudi vole baviti svim i svačim. Misle da sve znaju i mogu. Isto kao kad bih ja htio biti selektor nogometne reprezentacije, a ono što znam o nogometu je nekoliko utakmica koje sam gledao na televiziji.
- Pusti ih neka shvate da nisu u pravu...
- I šta ću dobiti?
- Nakon toga sami će doći kod tebe. Ljudima treba dati malo vremena - rekla je ona.
- Nemojmo se zavaravati - primijetio je Amir. - To se protivi našem mentalitetu. Neće taj nikada doći da kaže da je pogriješio!
- Kada bi svako radio ono što najbolje zna, ovo bi bila bogata država. Problem je što neki ljudi precjenjuju svoje sposobnosti i zato je toliko propalih firmi - kazala je Miranda.
- Bolje je da promijenimo temu. Mi ovdje, ipak, nešto slavimo i nećemo dopustiti da nam bilo ko pokvari ovu prekrasnu noć - prekinuo je Edvin beskorisnu diskusiju.

Ostali su do kasnih sati, uživajući u bosanskim sevdalinkama koje je baš u tom trenutku, na radost gostiju restorana,  počela interpretirati poznata lokalna zvijezda. Edvin je svojoj djevojci pokušao prevoditi naizgled jednostavan sadržaj pjesme koju su slušali, objašnjavajući da je sevdah prepun ljubavne čežnje, patnje i tuge.
- Stihovi ovih pjesama gotovo uvijek govore o nesretnoj ljubavi. Ili sretnoj, ovisi kako se gleda. Tuga (melanholija) je, najćešće, uzrok i posljedica, smisao i svrha, početak i kraj.  Sevdah je kao terapija kojom se liječe sve prošle, sadašnje i buduće ljubavne tragedije i porazi, nesporazumi i sukobi - rekaoje, ne pronalazeći logično objašnjenje vlastitog nadahnuća.
- I kod nas postoji nešto slično. Pjesme mentaliteta, stanja duha, vječitih neprolaznih tema. Ljubav je, svakako, jedna od njih - uzvratila je Lola.
- Da, tipično za bosanski duh - nastavio je Edvin. - Tekst govori o neuzvraćenoj ljubavi, a način pjevanja, interpretacija, pojačava emociju do krajnjih granica izdržljivosti. Takva terapija krijepi dušu i tijelo i može ozdraviti svu tugu i bol koju život nosi sa sobom... Čovjek se osjeća bolje.

Ponoć je već odavno prošla kad su se strminama Hrida spustili do Baščaršije, starog gradskog jezgra, koju je Lola znatiželjno razgledala. Zatim su prošetali uskim sokacima pored malih dućana koji su sačuvani u svom izvornom obliku još iz davnih osmanskih vremena... Baščaršija je, začudo, i u taj sitni ponoćni sat bila puna ljudi  okupljenih oko prepunih restorana, naročito onih popularnih, ‘Haciende’, ‘Bagdada’ i ‘Havane’...
- U našem okruženju poznajem samo dva grada u kojima ljudi vole izlaziti u tolikoj mjeri, uveče i preko dana. Split i Sarajevo - objašnjavao je Edvin svoju poznatu ‘teoriju gužve’.

Lola je uživala kao rijetko kad, vidio je to po njenoj opuštenosti, prisnom privijanju uz njegovo tijelo i osmijehu koji... Na njeno uporno insistiranje su obišli još nekoliko kafića i bilo je već tri ujutro kada su stigli u stan... I otišli, bržebolje, u postelju.

Edvin je guštao u prelijepom nedeljnom sarajevskom jutru. Po starom običaju, kupio je u obližnjoj pekari svježe pecivo koje miriše na djetinjstvo i jutarnje izdanje novina,... zatim je skuhao kafu, iscijedio nekoliko naranči i grejpfrut, te na poslužavniku odnio doručak na krevet, pa tek onda probudio uspavanu ljepoticu.
- Želim samo pokazati kako će izgledati početak svakog našeg budućeg dana kada se udaš za mene - šalio se.
- Najbolje da potpišemo predbračni ugovor i da se tačno zna šta su tvoje obaveze – uzvratila je ona.

Do podneva, uživali su u ljenčarenju. Nije bilo nikakve gužve, snimanja, telefonskih poziva, kompjutera, interneta, mobitela i drugih savremenih pomagala... Nedjeljom je i saobraćaj slab, tako da su u miru proveli svoje prvo sarajevsko jutro.
- Postaje opasno, mogla bih zavoljeti ovaj grad - šaputala je ona.
- Što i nije tako teško! Sarajevo je zanimljiv grad, pogotovo kad si gost i kad ne moraš ništa da radiš. Probudiš se u devet, ustaneš iz postelje u deset, prošetaš Titovom ulicom, na promenadi popiješ kafu, sretneš poznanike i popričaš sa njima. Zatim ideš na ručak u neki restoran na periferiji, predvečer odmaraš i sakupljaš snagu za noćni izlazak. Ovo je grad koji živi skoro do svitanja. Ali, ako ujutro moraš na posao, to je već neka druga priča. U tom slučaju, čak i u ovom gradu treba rano u krevet, inače, ništa od posla - objašnjavao je.
- E, sad, pošto ja ovdje nisam došla da radim, nego da uživam, mislim da je vrijeme da krenemo u tom smjeru. Diži se, lijenčino... Idemo!
- Ti si lijenčina. Ja sam se digao već u osam.

Ustali su i dugo se spremali, zatim laganom šetnjom krenuli u pravcu Ferhadije, popili kafu kod ‘Vječne vatre’, pa tamo usput sreli Jusufa i Senu... Edvinu je bilo drago što svojim prijateljima može predstaviti buduću ženu. I oni su se radovali, natucajući ono malo engleskog što su naučili u srednjoj školi... Kasnije su i sa njima hodali pored malih radnji na Baščaršiji. Lola je razgledala i kupovala suvenire, a Sena joj je poklonila papuče iz ‘Hiljadu i jedne noći’... Jusufu vrag nije dao mira. Rekao je da mora imati i neku uspomenu na njega i poslije deset minuta vratio se noseći u rukama kalajisani ibrik za kafu i dva fildžana sa zvijezdom i polumjesecom.
- Ovo je specijalno za bosansku kahvu, s tim da može, naravno, bez problema i za ‘makiato’ - rekao je.

Oko dva popodne su, na Vrelu Bosne, u kafanskoj bašti smještenoj tik uz moćni izvor rijeke po kojoj je, pretpostavlja se, zemlja Bosna dobila ime, jeli najslađu janjetinu sa ražnja, pili pivo ohlađeno u izvorskoj vodi i uživali... Svježi zrak sa Igmana hladio je ugrijane glave i srca.

Edvinu je postalo jasno da Lola počinje polagano razumijevati magičnu privlačnost tog lijepog i čudnog grada, neodoljivi šarm i neposrednost ljudi, makar onih normalnih i duhovitih, zbog kojih je Sarajevo oduvijek bilo na dobrom glasu. Objasnio joj je da je prisnost, uz dobrodušnost i srdačnost, važna. Pogotovo ako nemaš priliku da vidiš kako te dobre osobine ponekad postanu svoja suprotnost kad se sve pretvori u zagrljaj mahale. Počnu ti se miješati u život, a tvoja privatnost postane javna stvar.
- Naravno, treba znati boriti se i nositi s tim. Život se svodi na nekoliko starih poznanika i prijatelja koje godinama poznaješ i imaš dovoljno povjerenja u njih. Nova, brzo stečena prijateljstva obično završavaju i prije nego što su počela - govorio je.

Kada su predvečer Lola i Edvin došli u stan, ona je rekla.
- Tvoji prijatelji su zaista zanimljivi i prekrasni ljudi. Pored svih poklona, pozvali su nas i na večeru u njihov restoran. Onaj otkačeni Jusuf obaćao je da će praviti pečeno povrće na žaru na italijanski način.
- Njih dvoje su moji stari prijatelji i od njih nas nikada neće zaboljeti glava. Ali, nemoj da te zavara ovdašnja ‘napodnošljiva lakoća’ stvaranja prijateljstava, ovaj grad zna ponekad biti surov.
- Svaki je grad na svoj način surov. Meni se sviđa ta ideja da u Splitu ili na nekom jadranskom otoku kupimo stan ili kuću. Možda je pravičan kompromis živjeti negdje između ‘otkačenog’ Sarajeva i ‘profitabilnog’ Milana.
- Ljetovanje u avgustu možemo iskoristiti da nađemo nešto  - kazao je, čvrsto ubijeđen kako će ostatak života provesti s njom na ljepšoj strani Jadrana.

U restoranu kod Sene i Jusufa čekao ih je pravi gastronomski spektakl sa pečenim povrćem i vrganjima na žaru sa kajmakom u središtu plate. Pa još lukmira i satrica... I poneki ražnjič i brizla za one koji bez mesa nikako ne mogu... Sjedili su (i uživali) u opuštenoj atmosferi, razgovarali o davno prošlim vremenima sa ogromnom količinom sjete i pitome tuga, a istovremeno prožete duhovitim, tipično sarajevskim opaskama i anegdotama koje su čak i Loli bile zabavne... Jusuf je bio čovjek koji bi na svaku izgovorenu rečenicu izmislio neku svoju zajebanciju. I dok su se drugi do suza smijali, on je bio smrtno ozbiljan. Nikad se nije smijao vlastitim dosjetkama, što je samo pojačavalo efekat...
- Super je... Dobro si ovo napravio, Jusufe - mljackala je Lola, pokazujući time da uživa u hrani.
- Htio sam nešto drugo, jedan sarajevski specijalitet, teleću ‘glavušu’ sa krompirom u foliji ispeći u pećnici, ali kada sam došao kod mesara i upitao ga: ‘Imate teleću glavu’?, rekao mi je da ja imam takvu glavu i izbacio me napolje - prepričavao je Jusuf tobožnji jutrošnji događaj, dodavši odmah još jednu svoju zezalicu: - Kad sam konačno pronašao mesnicu u kojoj su imali teleću glavu, mesar je odbio da joj iščetka zube, a kako ja nisam stomatolog, ‘glavuša’ je definitivno otpala.
- Drugi put potraži nešto starije, volovsku glavu sa protezom - zafrkavala ga je Sena.

Ujutro je Edvin odvezao Lolu u Zagreb na aerodrom. Rastali su se, do neke mjere, sretni i zadovoljni jer su ovim susretom napravili veliki korak... Tog vikenda, u Splitu i Sarajevu, donijeli su odluke koje će, čini se, zauvijek promijeniti njihove živote i sve će biti drugačije i bolje.

Konačno, on je bio na prekretnici i morao se nekako odlučiti. Jer, ma kako da se činilo da je siguran u ono što želi, sumnja je nagrizala mogućnost kretanja. Stajati u jednom mjestu nije primjereno njegovim godinama i toga je bio svjestan. Sasvim je druga stvar - da li se je pravilno odlučio? Da li izabrao pravi put... Po njemu mora hodati do kraja svog života.
Autor: Nihad Đozić, BH Magazin.com

Vezani tekstovi
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (1)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (2)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (3)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (4)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (5)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (6)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (7)
LJUBAVNI ŽIVOT TOP MODELA (8)