BH Magazin

Vajta za BHM: Volite se u miru, čitajte, učite, slušajte rock

Mnogo je Travničana koji su napravili impozantnu muzičku karijeru i koji su proslavili svoj rodni grad u svijetu. Među njima se zasigurno posebno ističe Seid Memić Vajta. Čovjek, ljudina, čiji se karakter, stil oblačenja, te njegova harizma, nikada ne mijenjaju. Nakon nekog vremena, da kažemo izbivanja iz medijskog prostora BiH, Vajta nam je otvorio dušu i prisjetio se nekih starih dobrih vremena, Evrovizije, Travnika i muzike. Razgovor vodio Dino Šiljak

BHM- Ko je ustvari Seid Memić Vajta?

Vajta je prije svega čovjek, borac za dobro, pravdu i mir, umjetnik, i porodični čovjek i lutalica. Što bi se reklo - uporno i svojski juriša na vjetrenjače!

BHM- Živiš na relaciji Hamburg-Travnik. Kako to funkcionira u Vajtinom životu?

Svi artisti koji se bave ovom vrstom posla žive na taj način. Ja živim i u Sarajevu - i Zagrebu - i Ljubljani... Nedavno sam na Zadarskom festivalu otpjevao pjesmu koja upravo ide tako "Beč, Zagreb, Sarajevo, Ljubljana zalud me kriju i do tvog pogleda..." Malo je naporno - ali je lijepo. Lijepa druženja, nova poznanstva i dragi ljudi koje srečem na putu zasjene umor koji nastane iza toliko hiljada pređenih kilometara. Nema ništa ljepšeg od izmamljenog osmijeha na nekom tužnom licu i iskreno stisnute ruke. Dogodilo mi se u Sarajevu da mi je prišao jedan čovjek, otprilike moje generacije, pogledao me u oči i bez riječi mi srdačno stisnuo ruku, okrenuo se - i otišao... Razumjeli smo se odlično. A s druge strane - zamisli tog zadovoljstva kad se umoran vratiš kući.

BHM- U Travniku a i šire za tebe se vežu priče da si u svoje vrijeme (mada ne sumnjamo ni danas da je tako), bio pravi džentlmen, da si znao svu "lovu" koju bi zaradio, potrošiti na raju. Nisi štedio i bio si igrač za raju. Kako gledaš na to iz ove današnje perspektive, da li žališ za nečim, da li se kaješ i da li bi nešto promjenio da se možeš vratiti u prošlost ?

Ni za čim u životu ne žalim. I dan-danas sam takav - volim ljude i život i jedino mi je žao što ne mogu da pomognem svima kojima je potrebna pomoč... Materijalno ne znači za mene ništa - mada se od materijalnog živi. Prostrem se onoliko koliki mi je jorgan - ne pretjerujem niti sa cijenama nastupa niti sa luksuzom - i dobro mi je. Čovjek je sretan onoliko koliko je u stanju da se ispuni pozitivnim mislima, Na svijetu mu nista ne može kupiti duhovni mir. Niko nije na onaj svijet odnio nikakvo materijalno bogatstvo.

BHM- Nedeljni Zabavnik je bila zasigurno jedna od najuspješnijih emisija tadašnje televizije Sarajevo. I mladi i stari su jedva čekali nedjelju i druženje sa Vajtom i Rusom. Otkud Vajta u Zabavniku ?

 

Zahvaljujući režiseru i scenaristi Timothy Byford-u sam angažiran u "Zabavniku". Uživao sam u snimanjima i sam sam tada puno naučio. Šteta da se danas ne snimaju takve emisije za djecu - one su bile poučne i interesantne, od ovih novokomponovanih emisija za djecu mi se okreće želudac... Ne mogu da vjerujem da nema nikoga ko bi nešto kvalitetno uradio... Inače, Zabavnik je bio nagrađen na Međunarodnom festivalu u Pragu kao najbolja evropska emisija za djecu. To je divno priznanje... No, treba napomenuti da uspjehu "Nedjeljnog zabavnika " nismo doprinjeli samo Rus i ja, nego tim, koji je bio sastavljen od izvanrednog scenografa, koreografa, kostimografa, reditelja, kompozitora, Imali smo fantastične goste, TV-Sarajevo, koja je to proizvodila i realizirala je imala super-profesionalnu ekipu na svjetskom nivou. Rus i ja smo prije pet-šest godina ponudili jednoj televiziji u Sarajevu koncept i gotove scenarije jednog jako interesantnog, duhovitog i poučnog serijala za djecu. Ni do dana današnjeg nije prihvaćena ponuda. Šteta... Ne možemo da vjerujemo da su u pitanju pare - nismo čak ni tražili puno love. Naš motiv je bio da se i odrasli i djeca okupe kao nekada u nedjeljno prijepodne i da sve tri generacije skupa uživaju u nečemu lijepom, zabavnom i poučnom.

BHM-Muzička karijera je započela s grupom „Veseli akordi," pa Teška industrija. Osim muzike, Vajta je bio i član Amaterskog pozorišta Travnik. Možeš li uporediti tu tadašnju muzičku i kulturnu scenu sa ovom današnjom? U čemu su razlike i sličnosti?

Da, moja muzička karijera je počela sa grupom "Veseli akordi". Od mojih prijatelja koji su skupa samnom svirali, neki su članovi "Extra 2000" jband-a iz Travnika, Oni su i dan danas moji odlični drugari. Čak smo imali skupa nastup u sarajevskom Coloseum-u prije par godina.
 

Nekadašnja i današnja muzička scena na našim prostorima je neuporediva - doživljavam ih kao dva svijeta... Nekada se "naša" muzika njegovala na dobrim tradicijama roka i popa - koji i dan danas postoje. Slušali smo po čitavu noć "Radio Luxemburg" - i gorili da čujemo nešto "novo i dobro"; čim je izašao neki hit - odmah smo ga preko noći "skinuli" - i akorde i tekstove - i to fonetski - i odmah na sljedećoj igranci izvodili. I to u doba kad je električna gitara bila rijetkost, a kamoli dobro pojačalo... Jednom su nas, "Vesele akorde" - muzičare i instrumente - sa željezničke stanice u Bugojnu vozila konjska kola do hotela "Bosna" gdje smo svirali matursku zabavu. Danas, kada su u doba interneta sve informacije nadohvat ruke, kod nas slušamo jedne te iste melodija prožvakane po milion puta sa milionima, sa tekstovima „šifra rima nek´ štima „- nebuloza. Publici je nametnuta ta jednostavna forma gdje se svi prosječni talenti mogu naći.

BHM- 1981. godine Evrovizija i tvoj nastup. Kako si se osjećao tada? Kakva je Evrovizija uopće bila tada? Da li je bilo kakvih zgoda i nezgoda u Irskoj?
 

Bilo je fantastično - organizacija fantastična - nije bilo nikakvih ekscesa - moja ekipa je bila fantastična - pokojni Bodo Kovacević, Ismeta, Jadranka, Neda, Ranko Rihtman, Ranko Boban, sviralo se uživo. Provod je bio fantastičan. Pošto sam se stalno motao po pabovima (a gdje ću to ja drugdje?) - proglasili su me ućesnikom Evrovizije koji najvise liči na Irca. "Leila" je nakon Evrovizije bila dva mjeseca na top-listama Španije i Portugala - šta čovjek sa jednog malog - i za svjetske gigante neintersantnog muzičkog područja može više poželiti?
Danas kad čujem stare snimke Leile - bilo koju od verzija - ni danas se ne možemo postiditi niti strukture pjesme niti produkcije. I još da napomenem - tada je trebalo pobijediti konkurenciju iz čitave bivše Jugoslavije, pa otići na Evroviziju, a ne blijedu kopiju samog sebe u i te kako smanjenoj konkurenciji. Dirnulo me je kad me je povodom 30-to godišnjice moga nastupa na Evroviziji kontaktirao jedan mladi novinar iz Barcelone, Adrián Gonzalo, koji radi za španski časopis "Esctime" koji prati Evroviziju i zamolio me za intervju.

BHM- Prethodno pitanje sam postavio s namjerom da se ono nadoveže na sljedeće, a ono glasi: Da li bi Vajta predstavljao BiH na jednoj od narednih Evrovizija, jer , zaboga, kad može Merlin dva puta, zašto Vajta ne bi mogao bar jednom predstavljati svoju zemlju na jednom takvom takmičenju. Da li si ikada razmisljao o tome i da li bi pristao?

Moj životni moto je: Festina lente iliti pohiti polako! I ... sve u svoje vrijeme. U okviru toga konteksta ne bih previše umovao. Ja postavljam pitanje tebi: Šta je po tebi cilj nastupa na Evroviziji? Ja vidim nastup na Evroviziji kao jednu veliku životnu prekretnicu. Po meni učesće na Evroviziji nije propagiranje sebe i svojih muzikalnih sposobnosti ili nesposobnosti, otići na takvu priredbu pobijedivši samog sebe u konkurenciji (možda sam malo preoštar - vjerovatno pobjednici takmičenja u Bosni ne postavljaju pravila takmičenja i odlaska na Evroviziju...) - nego otvaranje novih puteva u životu jednog umjetnika i podsticaj za daljnju kreativnost., a i dosljednu prezentaciju naše zemlje Pitam se da li čovjek koji je uplovio u svoju šestu deceniju misli da može da si otvori te puteve - pogotovo ako ih prije 10 godina već nije otvorio... Po meni mladim ljudima treba dati tu mogućnost da nastupe na jednom takvom događaju - da - ako imaju snage i prodornosti i sreće - da se uhvate u jedno novo kolo tako širokih razmjera i pokušaju da krenu novim tragovima... U našoj javnosti nije poznato da mi je nakon Evrovizije 1981. godine ponudila producentica koja je otkrila Julio Iglesias-a da se preselim za Pariz i da iz Pariza krenem dalje s karijerom - pjevajuči na italijanskom jeziku. Čak je snimljen i demo i produkcija je već vidjela na svjetskoj sceni čupavca hrapavog glasa iz jedne male zemlje kako se uspinje. Na meni je bilo da odlučim da li to želim ili ne. Mada to iz perspektive materijalizma izgleda apsurdno - odlučio sam se protiv toga, spakovao stvari i vratio se za Travnik da bih nastavio da živim onako kako sam do tada živio, naravno obogaćen jednim divnim iskustvom. Jeste li primijetili izraz sreće na licima pobjednika ovogodišnje Evrovizije -? Ako ste je primijetili - onda možete razumjeti moj stav. Volio bih takav izraz vidjeti na licima naših predstavnika na Evroviziji. Da ukinemo ono: na starima svijet ostaje!!! Nego, naprotiv ...

BHM- Travnik, ljudi u Travniku, nekad i sad?

 

E, nekad je Travnik bio vezirova prestonica, mjesto gdje je stolovala Francuska ambasada i mjesto u kome su inspiraciju našli mnogi velikani... Sjećam se plesnjaka, džez orkestara, rok-bendova, ljudi nasmijana lica, zvuči nevjerovatno - ljudi koji su imali čak novčanike, mogao si otići na željezničku stanicu i kupiti kartu za Beč, pa i za London ako treba; danas nema više ništa od toga. Sve se mijenja - i ja vjerujem i u pozitivne promjene... Vjerujem da će se i današnji Travnik kultivirati i da je jednog dana postati podneblje gdje će ljudi biti sretni.

BHM-Tvoj komentar za ova sva politIčka dešavanja u BiH ?

Ovo što se danas u mojoj Domovini dešava ne vodi nikuda... Posijala se velika mržnja, stvorila se nesigurnost i nepovjerenje, ideja jedinstvene Bosne se obstruira i nikako da zaživi... Tješi me jedno - a to je da zlo nije vječno - nadam se da će se i u Bosni desiti preokret. Tada ću i ja kao pobornik mira, ljubavi i multikulture i ekumenizma dobiti svoje mjesto.

BHM- Najbolji prijatelj-ica ili više njih ?

Eh, moj najbolji prijatelj, Fejso, nas je nažalost prerano napustio... Znam da imam puno iskrenih prijatelja na koje se mogu osloniti i koji se na mene mogu osloniti...

BHM- Mnogo pjesama je" proplivalo" kroz tvoju muzičku karijeru, koja je tebi posebno draga i da li je posvećena nekome?

Neke pjesme u karijeri, naravno, uz sreću ti otvore put. "Karavan" sa "Teškom industrijom" je moj prvi singl, on mi je otvorio put u svijet profesionalnog bavljenja muzikom. Nikad neću zaboraviti turneju - "Povratak Indexa", kad je Bodo Kovačević, negdje na putu u autobusu rekao :"Pojačajte radio!". Tad sam prvi put čuo svoju pjesmu - i to "Karavan" na radiju. Druga je "Samo jednom srce voli", s kojom sam dobio prvu prvu nagradu kao profesionalac, i to na Vašem šlageru sezone, koji je bio jugoslovenski, a ne lokalni festival. Nagrada se zvala - kako će drukčije ako ne - "Zlatni mikrofon". Onda je došla "Zlatna ribica" i to je album koji se odmah prodao u pola miliona primjeraka. I okrenuo sve tumbe. Al´ ne lezi vraže - odem na Evroviziju sa "Leilom" - i postanem Vajta. Moja najdraža pjesma "Noć samo vas" je jedna od najljepših antiratnih pjesama svijeta. Napisao ju je Izet-Kiko Sarajlić, muziku je komponovao Ranko Boban. Izgleda da ta divna pjesma nije poznata urednicima na radiju. Prva pjesma s kojom sam postao poznat u raji u svom kraju je "Keep on Running" grupe Spencer Davis Group. Izvodio sam je sa "Veselim akordima".

BHM- Za kraj ovog intervjua zamolio bih te za jednu poruku mladima u Bosni i
svojoj raji u Travniku?

Volite se u miru, čitajte, učite, slušajte rock, idite naprijed i držite se one da su moral, etika i estetika glavni životni postulati!

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare