BH Magazin

Narodni nazivi: krastavec — krastavica — kukumar — kumara — komor — murka — ugorak — ugorka — vugorek




Opis biljke:

Krastavac je jednogodišnja biljka s mesnatom stabljikom proviđenom čekinjastim dlakama. Stabljika je polegla, ima jednostavne izdanke koji su dugi i do nekoliko metara, a svojim se vilicama prihvaćuju na podlogu i penju. Listovi su najvećim dijelom na dugim peteljkama, srcolikog su oblika, peterokrpasti i sa zašiljenim zglobovima. Muški cvjetova je 4 do 5, ženskih naprotiv po dva smještenih u pazuhu lista. Zlatnožuti vjenčić zvonastog je oblika, a plodovi su valjkasti, zavijeni, te s pokožicom u početku zelene, a kasnije žute boje.

Miris i okus: miris je svojstven, nježan, okus je vrlo osvježujući, a ovisno o sorti mirisan, slatkast ili opor.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, a zrenje i obiranje plodova vrši se od srpnja na slobodnom prostoru, dok kod krastavaca uzgojenih u stakleniku mnogo ranije.

Krastavac je prastara kultura, a prvobitno je kao samonikla biljka bio rasprostranjen u Istočnoj Indiji, gdje je kao hrana bio poznat još prije 5000 godina. Koštice krastavaca pronađene su u egipatskim grobnicama faraona, a u pustinji Sinaj narod Izraela čeznuo je za sočnim krastavcima Egipta. Tek oko 600. god. pr. n. e. pojavili su se krastavci u Grčkoj, a uskoro nakon toga cijenili su ih i Rimljani koji su ih kao prvi konzervirali u slanoj vodi. Oko 1500. god. vjerojatno su uvedeni na područje Srednje Evrope i do toga vremena uživaju veliku obljubljenost.

Ljekoviti dijelovi biljke su plodovi i sjeme (Semina Cucumeris). Plodovi se sabiru kada se njihova kora počinje žutjeti što je znak da su zreli. Previše se jedu zeleni, nedozreli krastavci. Prigovor da je salata od krastavca teško probavljiva, važi u prvom redu za upotrebu nedozrelih krastavaca. Iz tankih ploški se tada hranjive i ljekovite tvari samo polako u želucu usisavaju, a crijevne bakterije rastvaraju zelene nedozrele krastavce, stvarajući pri tom plinove. Ako se nakon obilnog uživanja zasoljene salate od krastavaca pije voda ili koja druga tekućina (napici koji sadrže ugljičnu kiselinu), uzima rastvaranje vrlo opasan opseg te dolazi do grčeva u crijevima, do zatvaranja, odnosno, uzetosti crijeva. Također je potpuno neispravno istiskati krastavce i sok od krastavaca baciti, jer su upravo u soku od krastavaca sadržane ljekovite i djelotvorne tvari.

Male sorte krastavaca, konzervirane u otopini soli, nisu zdravo jelo, jer visoki sadržaj kuhinjske soli nepovoljno djeluje na bolesti srca i bubrega, pa bi trebalo te slane krastavce sasvim izostavili u ishrani.

Ljekovite i djelotvorne tvari: od vitamina sadrži krastavac: A, B-1 i C vitamine, nadalje niz hranjivih soli, inzulinu sličnu materiju i dr.

Ljekovito djelovanje: već samo zato što krastavac djeluje na izlučivanje vode iz organizma, vrlo je važan u bolestima srca i bubrega (Kakowski, Heupke i dr.). S obzirom da krastavac ima svojstvo da rastvara mokraćnu kiselinu, to je neobično važno za bolesnike koji boluju od kamenca bubrega ili mjehura, ukoliko su ti kamenci nastali uslijed mokraćne kiseline. Ako se uzima svježe istiješteni sok od krastavaca, on djeluje na izlučivanje otrovnih tvari iz organizma i normalizira i čisti krv od prekomjerno sadržanih kiselih sastojina.

Nesoljeni sok od krastavaca ima vrlo povoljan utjecaj na crijeva, bubrege, pluća i kožu.

Ispravno pripremljena salata od krastavaca vrlo je korisna kod lijenosti crijeva ili začepljenosti, ukoliko te smetnje nisu nastale od oboljenja sluznice crijeva. Kod kronične začepljenosti pražnjenje se crijeva vrši na taj način što stolica gubi tvrdoću, postaje mekša i vlažnija i na taj način bezbolna (prof. von Noorden).

Krastavci uživani bilo kao sok ili kao salata prikladni su i za šećerne bolesnike jer se smanjuje sadržaj šećera u krvi (prof. dr Heupke).

Sok od krastavaca vrlo je važan u kozmetici, za njegu kože jedva da postoji koje bolje prirodno sredstvo od svježeg soka krastavca. Trljanjem svježim sokom i puštanjem da se na trljanim mjestima posuši, liječe se kožne bolesti - prije svega na koži glave, te na licu i rukama. Sve one izlučine koje opterećuju kožu tim se putem rastvaraju te se na taj način koža rješava malih čirića, sujedica, lišajeva i sunčanih pjega. Na taj način liječe se i upale kože, opekotine kao i ranjava mjesta nastala dugim ležanjem bolesnika (decubitus).

Dobivanje soka vrši se najbolje na taj način da se cijeli neoguljeni krastavci puste kroz stroj za izradu sokova ili kroz stroj za mljevenje mesa i da se dobivena kaša istisne kroz lanenu krpu. Čisti sok od krastavaca bljutava je okusa i mnogi ga ne podnose. Okus se znatno može poboljšati ako se primiješa sok od mrkve ili celera, a za miješanje se može upotrijebiti i jabučni sok. Žene u prelaznom dobu (klimakterij) trebaju piti sok od krastavaca! Sok od krastavaca je stari i prokušani lijek protiv navale krvi.

Recept za ispravno pripremanje salate od krastavaca: krastavci se nakon što su temeljito očišćeni tanko narežu i pripreme sa sokom od limuna i uljem ili kiselim vrhnjem. Krastavce ne treba soliti, a zdjelu u kojoj se salata priprema treba natrljati češnjakom, pa će na taj način salata od krastavaca dobiti lagani miris po češnjaku. Nikada ne treba upotrijebiti umjetni ocat ili octenu esenciju, ako je ocat nužan, neka to bude samo razrijeđeni vinski ocat ili se dodaje sasvim malo voćnog octa. Salati od krastavaca ne treba dodavati paprike, a pogotovo ne papra, a nikada ne treba sok istisnuti i odliti ga. Tko ima dobre zube može dobro očišćeni krastavac jesti kao jabuku, no i salatu i svježi krastavac treba dobro prožvakati. Svježi i tanko narezani krastavac s lupinom dobro se jede na kruhu, a omiljeno je i osvježujuće jelo ako se ispravno priređenoj salati od krastavaca primiješa rajčica koja se također mora sitno izrezati pa će se na taj način znatno poboljšati jednoličan okus krastavaca.

Krastavci se smiju narezati ili istiještiti samo neposredno prije pripreme salate ili soka. Sok ili salatu treba uživati samo sasvim svježu. Potpuno je neispravno, pa čak i štetno za zdravlje, pripremati veće količine za ručak ili večeru ili čak za slijedeći dan staviti u hladnjak.

Primjena u pučkoj medicini: sve navedene primjene krastavaca potječu iz pučke medicine.

Sjeme krastavaca, svježe ili posušeno u sjeni, služi za pripremu čaja (1 čajna žlica za 1 šalicu čaja) u liječenju bolesti bubrega i mjehura. U francuskoj pučkoj medicini preporuča se dnevno uzimanje 1/8 litre svježeg soka od krastavaca protiv tuberkuloze. Francuskinje piju svježi sok od krastavaca da bi sačuvale vitku liniju.

U njemačkim zemljama kao i u Italiji upotrebljavaju svježi sok od krastavaca bez ikakvog dodatka kao sredstvo za jačanje očiju i to na način da se rupčić uroni u sok i položi preko očiju. Grkinje su već u starom vijeku poznavale krastavac kao kozmetičko sredstvo. Sok od krastavaca, pomiješan s brašnom u kašu nanese se i nekoliko sati ostavi da djeluje, što poljepšava kožu. U Bugarskoj, a i u još nekim krajevima na Balkanu, mnogo se drži do ljekovitosti krastavaca pa u pučkoj medicini tih područja vlada mišljenje da je svježi sok od krastavaca najbolje sredstvo za čišćenje krvi.


Sjemenke lana i ulje iz njih dobiveno sadrže sastojke koji potiču dobro zdravlje. Ovo je ulje bogato alfa-linoleinskom kiselinom, esencijalnom masnom kiselinom koja povoljno djeluje na bolesti srca, upalne bolesti crijeva, artritis i niz drugih stanja.

Upotreba ulja sjemenki lana

Ovo ulje (kao i druga ulja bogata omega-3 masnim kiselinama) može pomoći u tretmanu raznih stanja, a također povoljno djeluju na rast i razvoj organizma.

Najviše je podatka o povoljnom djelovanju na bolesti srca, ali se može koristiti i u tretmanu povišenog kolesterola. Mediteranska prehrana primjer je pravilnog omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina, ona potiče potrošnju integralnih žitarica, korjenastog i zelenog povrća, te svakodnevni unos voća, ribe, mesa peradi i maslinovog ulja, sa neznatnim unosom crvenog mesa i životinjskih masnoća (maslaca). Jedan od najboljih načina prevencije i tretmana bolesti srca je svakako nisko masna prehrana u kojoj se vrši zamjena zasićenih i trans masnoća sa nezasićenim masnoćama (mononezasićenim, polinezasićenim). Određene studije pokazuju da osobe koje prehranom unose znatne količine alfa-linoleinske masne kiseline imaju manju vjerojatnost od pojave fatalnog srčanog udara.

Nekolicina studija ukazuje da prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama ili suplemantacija omega-3 masnim kiselinama, uključujući i alfa-linoleinskom masnom kiselinom, znatno smanjuje krvni tlak u osobama oboljelim od hipertenzije.

Alfa-linoleinska masna kiselina može imati povoljan utjecaj i kod slijedećih bolesti: Chron-ova bolest, ulcerativni kolitis, artritis, rak dojke, depresija, opekline, akne, astma, bolne menstruacije; međutim, utjecaj na ove bolesti i stanja potrebno je dodatno ispitati.

Unos ulja sjemenki lana

Obično se preporuča konzumacija jedne žličice dnevno. Ne smije se zaboraviti da jedan gram lanenog ulja daje 9 kcal, kao i ostala ulja, te tako doprinosi ukupnom unosu masnoća, za koje se ne preporučuje da prelaze 30% energetskog unosa.

Unos alfa-linoleinske masne kiseline može se povećati tokom dojenja u majčinom mlijeku ukoliko dojilja dnevno uzima jednu žlicu ulja, ili konzumira svježe sjemenke lana prehranom.

Posebnu pažnju treba posvetiti istodobnom korištenju suplementa, kao što je ulje sjemenki lana (može se nabaviti i u kapsulama), i lijekova. Poznato je da ulje sjemenki lana može usporiti apsorpciju lijekova i nekih sastojaka hrane. Kod dijabetičara, koji imaju smanjenu sposobnost pretvorbe alfa-linoleinske masne kiseline u EPA i DHA, prvenstveno se preporuča suplementacija ribljim uljem ili proizvoda bogatim EPA i DHA. Upotreba alfa-linoleinske kiseline se zbog kontradiktornih studija ne preporuča kod bolesti prostate i makularne degeneracije oka, te kod redovitog liječenja aspirinom i ciklosporinima. Sa druge strane, u terapiji visokog kolesterola pri pokušaju smanjenja omjera omega-6 naspram omega-3 masnih kiselina, ulje sjemenki lana može djelovati povoljno povećavajući djelotvornost lijekova statina.