TL PreporuciBanner 670x90 Animated 15.02

Izbor pjesama iz neobjavljene zbirke ETIDA SUICIDA

Izbor pjesama iz neobjavljene zbirke ETIDA SUICIDA

Pjesnik je bio svjedok strašnih razaranja koja je u proteklom ratu doživjelo Sarajevo. Svjedočio je i masakru na pijaci Markale 5. februara 1994. godine
kada je ubijeno 68 civila i ranjeno 144 građanina Sarajeva. Te užasne ratne slike ostale su duboko u sjećanju i poeziji pokojnog MARINKA ZEKIĆA.

Kruh i sol
govorim tebi , moj brate ,
mučnim popodnevima pijem i bljujem iskašljanu krv.
Moj je dom razoren, nemam prag na koji da stanem.
Posljednji put kada vidjeh nju, poželjeh joj reći:
mnogo promijenila si se od tada.
Zatvorenih očiju, bez rumenila na usnama, hladna.
Tebi govorim, moj brate, jer nemam nikoga.
Ovdje dobro mi je, umirem, dali su mi još par svitanja.
S izjedenom jetrom, odvratnih gnojnih čireva na plućima,
bez snage da stegnem oroz, ili zarijem bodež u vrat.
Tebi govorim, brate moj, jer tebe jedinog znam.
Koža ljušti mi se, vlasi više nemam, tijelom u ranama,
očekuju da preminem kako spalili bi me, zajedno s posteljinom,
ležajem kojim sam pohranjen, odrom, jedinom zaostalom slikom,
s pismima koje ti pišem.
Tebi, moj brate, jer maštali smo zajedno
masnim ljigavim večerjima, ona me je ljubila, govorio si da sam sretan,
plakao kako nikada nisam, i ne znam što je zaborav.
Jučer zatražih svećenika i danas ga izjurih van.
Govorim tebi, brate moj, jer jedino tebi vjerovah.
Zatočenik bih odvratnim životom, poznanik, ljubavnik,
Pajac.
Smisao, odgovor, i smrt, sada to znam,
tebi govorim,brate moj, jer nemam više vremena.
Jedinim otiskom nahodnosti kojim sam vrijedan
ne zanijekah, sročih, u par nepovezanih slogova tebi
sve neiskazane riječi, ljubavi, prezira, nemoći, nesuvisla.
Trošno je tijelo moje, i čeka me put dug, umoran sam.
Posljednjim redovima moje posljednje volje
tebi,moj brate,
tek još toliko da ti kažem da imao si pravo, ja sumnjah:
život gnojna rana je koja ne zarasta
i smrt zaista ima plave oči boje azura
brate moj, ja ponovo volim
oprosti.

MOZAIK
STVARANJE ČOVJEKA
Preinačeno autorstvo: tvorenje čovjeka
(Rat pruža tu mogućnost)
Hrpe razbacanih masakriranih. Ljudske lešine.
Proslov:
Krenuti s potezom udijevanja utrobe.
Klupka spletenih crijeva, mrseći čvorove.
Zamijenivši poziciju slezene jetrom
Kralježnicom niz jednjak...
Prekobrojni hrbat...
Oči krvnika djetinjim vijeđama.
Niz očnjaka čeljustima.
Svakoj ruci pridodati treći palac.
Sprovesti arterije van.I krv struji poput uresa na božićnim stablima.
Jedan osmijeh nedovoljan.
Dlanovima pripojiti sluh.
Zglobove izvinuti nauznak ( izdubiti procjepe slabinama )
Za prespojen par ruku.
Nakalemiti stopala na patrljke ramena
S lobanjom idiota pod miškom s nedostajućim usnama
Da jetko se iscerava klaunski kovitlajući raznobojnim zjenicama.
Zanimljiv bit će pokušaj hoda (učiniti nešto za balans).
Osujetiti prevagu.
Pluća direktno povezana s odrubljenim nosnicama.
Dvouma: što učiniti s preostatkom...
Želudac upotpunio je usjeklinu za mozak.
Među prepone porinuti pihtijastu mješinu,
Obujmljenim snopom nerava.
Preusmjeriti štitnjaču na zatiljak.
Popuniti praznine, oblijepiti kožom.
Prekriti šavove vlasima.
Udahnuti život.
Tvorac zadovoljan nad svojim djelom.
Vrijeme čini čovjeka svojim likom.
Umnožene tisuće predstavnika svog soja.
Vrsta.
Nadjenuti će se imenom očekujućom riječju.
Bože. TAVORENJE LJUDSKOGA.

VEDUTA


Pasji lipanjski dan nad gradom.
Satanski trenuci prijednevnih priviđenja.
Tramvaj.
Osunčane grobljanske krstače.
Nišani.
Ulicama urla rastopljeni asfalt.
Čovjek.
Svjetina krivi usne od bola.
Drvoredi..razvodnjenim vapnom omalani platani.
Kriče cvjetne terase s drečavih fasada.
Sirotinjska dvorišta.
Vonjaju terpentinom nadsvodi mansarda.
Most od kamena.
Pantljika gnusno žabokrečne rijeke.
Katedralne zidine isprane krvavom opekom.
Jek zvona.
Zgrada teatra.
Psovke pijanih beskućnika.
Krmeljavi polupani lampioni.
Psećom mokraćom osvježena podnožja.
Stubištima prosuta ukiseljena čorba.
Smrdljive krčme po podrumima.
Mermerno poprsje zaslužnog građanina
Dopisanog grafita podno imena.
Viore se pocijepani stjegovi javnim zdanjima.
Blatna predgrađa podrtih drvenjara.
Bazde narandzaste mrlje lokvi kišnice.
Sipljive halabuke dječurlije.
Park.
Tri slijepca i harmonika.
Podvožnjak. Sajmište...
Perverzni izlozi kasapnica.
Počupane sadnice ružičnjaka.
Korov...omora...
Masne debele gospođe. Šetnje sa kućnim ljubimcima.
Sumrak se prikrada po bridovima krovova.
Rogovlje...vjetrokazi....
Kiša. Monotone kapi začepljenih slivnika.
Aula željezničkog kolodvora...prazne tračnice.
Duboko ništavilo...
Krvari zatonom ustrijeljeni grad. Sarajevo, 05.06.1992.

ORNAMENT
Nemisao.
Tminom prosvijetljen duhan.
Trenom za žigicom.
Glinena teška lubanja usukanih obrazina
Poroznih pokrpanih vapnenih zjenica.
Režanj irisa. Kamenom o patos.
Skrnavim pepeo.
Isijava ožarena krtina nagog gležnja.
Ogoljen nikotinski doticaj slijevom pluća.
Razlivine utisnute žlice ulja iz kandila.
Gutam. Suho.
Vršak nemanikiranog nokta zasječen do gnjiline droba.
Zarivan mesom. Koštinom.
Teče. Do usana.
Cvili jetko razrezano crnilo.
Mrak.
Uboj lijenog priviđenja.
Nacerene aveti otpiljenih vratova.
Aluzije raspletenih tjelesina.
Sjetih se.
Kovitlaci izbljuvanog dima.
Podilaze za vijeđe.
Um.
Mrcvarim žarom krvave zanoktice.
Vrišti spržena koža. Smijem se.
Cigareta. Bez filtera. Dogorijevam do bolnog doticaja
Život ovog bezdana.
Muk. Nijek.
Baciti beskoristan ugarak.
Satrijeti svjetlost . Do tla. U kamen.
Gledaj kako se gasi.
Jecaj.
Gnojni nagon iz miloseđa.Kljusetu kojemu je pad smrskao koljeno.
Hod. Prekratiti.
Zgnječih narednim korakom tinjajući ugarak.
Bila je tama.
Tamom nastavljena.
Tok fosfora brazdinom.
Plam. Tminom.

senoworks